Isus Krist nudi lijek koji liječi i oslobađa a to je poniznost!

Koliko god izgledalo izvana da vlada harmonija među našim međuljudskim odnosima zapravo smo svi mi usmjereni samo na sebe. Sebedarje je iščezlo a egoizam je postao naša stvarnost. Potpuno smo usmjereni na same sebe i svoje vlastite interese.

Ovakav način života nas je otvorio životu opiranja prema drugima ali i prema Bogu. Tako sve više sve svoje životne situacije pokušavamo rješavati iz priručnika koji su postali bestseler. Svi su odjednom veliki majstori kako sam sebi pomoći. Kao i kad gatalice daju sretne brojeve za igre na sreću. Pa da tako to dobro pali onda bi oni sami sebi izgatali najbolje kombinacije koje će ih obogatiti. Zapravo je to jedna velika laž koja nas još više usmjerava da  samo sebe uvjerimo u pokoji rezultat a zapravo u nama se nije dogodilo ništa novo.

U različitim ponudama i potražnjama jednostavnih savjeta za duhovno izlječenje najteže se liječiti od vlastitog egoizma i svoje vlastite samodostatnosti. Neprestano se nalazimo na putu u kojem glumimo nečije žrtve. Svatko nas progoni. Nitko nas ne razumije. Samo mi radimo. Taj odnos kojim smo zacrtali svoje životne putanje odvlači nas od esencije života.  Dakle kad sam sebi možeš pomoći tko ti treba. Postajemo najbolji dijagnostičari. Bolji od svojih liječnika. Sami sebi određujemo dijagnozu i terapiju. Takva nam je i duhovnost. Kako sebi možemo pomoći što će nam onda Bog. On nije potreban nakon toliko silnih savjeta koje pružaju razni gurui self help literature ma tko ih pisao i ma koji predznak nosio. Svi oni kao pomažu drugima a sebi pomoći ne mogu. Svi savjeti nikako da postanu za njih adekvatni a napisali su sile stanica kako sam sebi pomoći. Svi smo raspoloženi rasipno i besplatno davati savijete. Čak se divite ljudima koje slušate u navalama savjeta a onda u jednom trenu imate i vlastit reakciju bilo da se radilo o prijatelju ili nekom bliskom, divno govori ali zašto to ne provede u svojem životu.

Tako ti prepuni vlastite nestabilnosti pokušavaju statusno se nametnuti kako savjetnici, terapeuti za sve. Onog trenutka kad Bog postaje nepotreban tada imamo vlastita opravdanja. Tada ništa nije potrebno. Ni sveta otajstva ni sakramenti. Dapače danas je mnoštvo duhovnika koji na to potiču i na sve načine unose u vjeru sve ono što nije vjera. Neki se suobličuju sa zemljom, neki grle drveća u duhovnim vježbama u prirodi, populistički se pozicioniraju kao veliki duhovni učitelji nezrele i propalice osobnosti življenja dvostrukog načina života pod zaštitom zidina sigurnosti. Inflacija samoprozvanih duhovnika i karizmatika je očita, ovaj liječi ovo, onaj ono,  ovaj pogledom, onaj mišlju, ovaj na blizinu onaj na daljinu, preko slike preko papira. Opće ludilo. Svi polako proturaju elemente s kojima Isus Krist nema veze. Neprestano koketiraju sa svim i miksaju sve i svašta. Smuti miks vjerskih osjećaja za dobar dan i zadovoljan život. Sve je to pokazatelj velike narušenosti u odnosu prema svetom i prema Bogu. Sve ostalo su mešetari a samo je jedan učitelji onaj koji jedini ima život u sebi. Zapravo se jako teško oduprijeti svemu onom što je zamamno i interesantno. Kao što je bilo i praroditeljima se teško oduprijeti zamamnosti ploda sa stabla dobra i zla. Čovjek je zaželio biti božanstvo ali je napravio promašaj, niti je ostao čovjek, niti je postao božanstvo.

Vječna napast za svakog čovjeka je uznositi sebe iznad samog sebe. Učenici prate Isusa. Svakog dana gledaju ono što preoblikuje čovječanstvo i svijet u prostor svetosti. Nisu ravnodušni na sve što se oko njih događa. Sva liječenja sva dobrota, sva ljubav i milosrđe za grešnike, odbačene i marginalizirane. No usprkos svega oni su zabrinuti za svoje pozicije. Premda ispred sebe imaju zalog neba oni razmišljaju o svojoj poziciji. Političkoj, vjerskoj sasvim je svejedno. Traže svoju korist. On im služi kao neki mehanizam kojim će zauzeti moćnu poziciju. Iza njega će izgraditi svoje karijere. S njim već kušaju da ih ljudi drugačije gledaju da im pristupaju s poštovanjem divljenjem i odnose se prema njima prepuni poštovanja. Isus im je savršena odskočna daska za sve ono što do sada nisu uspjeli u životu. Postaju krema društva do kojih ljudi drže. Tada im se događa kao i svima do velike opasnosti krivog procjenjivanja samih sebe. I tada se događa Božji intervent. On ih želi pozicionirati u one kakve ih očekuje u ljude vjere iz ljubavi. Liječi ih od iskonskog promašaja, dajući im jedini lijek od lažne umišljene veličine, lažne čežnje postati božanstvo. Lijek koji oblikuje i posvećuje.

Dok s jedne strane u svijetu vlada pedagogija i psihologija dresure, Isus Krist nudi lijek koji liječi i oslobađa. Poniznost. Ideologije nas ne može izliječiti. Zato nam Krist pokazuje da se izlječenje događa kroz konkretni čin ljubavi. Zato Isus potiče svoje učenike na poniznost. To ni u kojem slučaju ne znači podcjenjivanje sebe kako neki misle. Ako se želimo vježbati u poniznosti nije na nama trpjeti diktaturu i nasilje. Poniznost nije ponižavanje i nikada to sebi ne smijemo dopustiti. Prava poniznost nikada nije teret niti nasilje na svoju osobu. Poniznost je služba u ljubavi. Zato se poniznost uopće ne može razumjeti niti prakticirati bez ljubavi. Nasuprot poniznosti je bahatost. Onaj je odlika bezobraznih ljudi. Ona razara prave odnose i unosi razdor. Od tog nas Isus liječi od naše bahate usmjerenosti samo na sebe i svoj vlastiti primitivni život. Krist nas oslobađa za novost koja je u njemu i koja je snaga života.

Danas odaberimo živjeti krepost poniznosti koja će nas liječiti od naše egoistične ravnodušne bahatosti. Samo poniznošću se postižu ogromni i dobri rezultati. Zauzmite se za sebe. Krist konkretno liječi dijeleći sebe sakramentalno. On je onaj koji nas uči osmišljenju života koji je usmjeren na službu drugoga. Ako toga nema dolazi do svih oblika izopaćenja kako to i sam apostol Jakov uči.  Oslobodimo se od svih natruha koje su nam zatrovale srce i odveli nas daleko od našega Spasitelja. Ostavimo se slijepih slijeđenja gurua duhovnosti koji nas odvajaju od pravog Boga i zauzmimo se za sebe za ono što nam je doista pravi lijek za dobar život. Neka naša molitva bude molitva snage a ne rđavosti. Oslobodimo se svega što nije Isus Krist jer on je jedini spasitelj čovjeka i s njim možemo sve.

Don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

68 − 66 =