„Običavao je ustajati iz postelje u tri u noći kako bi se pripremio za Misu i prošetao hodnikom. Te noći, na moje iznenađenje, kada se ustao hodao je bez problema pa ga nisam morao pridržavati.
Rekao je: „Hajedmo na terasu.“ Sam je upalio svijetlo, a potom sjeo u svoju stolicu. Nakon pet minuta zamolio me da se vratimo u njegovu sobu. Kad smo stigli nazad, odjednom je problijedio i počeo se znojiti. Ponavljao je naglas: “Isus, Marija, Isus, Marija.“ Sve slabijim glasom. Teško je disao, a glava mu je bila blago pognuta. Nekoliko puta zazvao sam njegovo ime ali nije odgovarao. Više nije disao, bio je miran i spokojan dr. Sala prestao je opipavati puls padra Pija. Pogledao nas je žalosno i rekao: „Otišao je..“ bilo je to u 2.30 ujutro u ponedjeljak, 23. rujna 1968.“
Tako su izgledali zadnji trenutci padra Pija kako je zabilježio padre Carmelo gvardijan. Jednostavan život i jednostavni prelazak u kuću nebeskog Oca. Božja dobrota nema kraja. On uvijek u svakom vremenu izdiže ljude koji nam postaju znak da Bog nikada nije zaboravio svoj ljubljeni narod. On koji dobro poznaje svakog od nas svojim interventima želi nas potaknuti na život svetih dajući nam ljude pored nas koji su se svim svojim bićem darovali Njemu u službu. Takav znak Božje naklonosti odigrao se u životu svetog padra Pija. Od svoje najranije dobi bio je u doticaju s Njim koji ga je pripravljao za djela koja ni sam nije poznavao. Po ničem se nije razlikovao od svoje generacije ali je imao u sebi nešto što ga je nukalo da prepozna Boga kao onoga kojega želi slijediti. Predati se u Božje ruke i darovati njemu sebe u cijelosti dovelo ga je do onog najizvrsnijeg da je postao znak vidljivi preko kojega će se događati obraćenja od kojih se tresao pakao. Doista Bog izdiže ljude našega vremena koji nam postaju put kako nasljedovati našega spasitelja.
Davao je primjer svijetu kako je Bog onaj koji sve čini novo. Nemoguće je u tako malo vremena iznijeti sve blago duha koje se dogodilo u životu padra Pija. Premda ga prvenstveno doživljavamo kao stigmatika njegov život bio je samo popraćen tim nadnaravnim znakovima da postane novo sjeme kršćana u vremenu u kojem je živio. Svi mi olako zaboravljamo koliko je Bog potrebit svakom od nas. Da je padre Pijo živ naša radoznalost bila bi vezana samo na one darove stigmi koje mu je Bog povjerio. Razaralo ga je to što su u njemu gledali senzaciju i na takvu ljudsku reakciju nije bio ravnodušan. To ga je žalostilo. Toliko je puta znao reći upravo koreći takve stavove: „Uvjeren sam da mnogi ne žele živjeti vjeru nego traže samo nadnaravno.“
Cijeli svoj život podredio je spašavanju duša. Sve što je činio činio je iz ljubavi i predanju Božjoj volji. Doista bio je neshvaćen jer je pokazivao na ono bitno, ali do mnogih nije dopiralo ono što je osjećao. Mogli bi reći da je bio razapet između ljudske ravnodušnosti opijene vjerskom zabavom i otajstvom ljubavi Kristove u kojoj je izgarao. Spasonosno je revnovao kako bi se svatko spasio i na to trajno podsjećao. „Oni koji mnogo mole bit će spašeni. Oni koji malo mole riskiraju biti osuđeni. Onima koji uopće ne mole ne treba sotona da ih odvede u pakao; tamo će otići na vlastitim nogama.“
I danas svaka njegova rečenica ostaje aktualna jer vremena u kojem živimo promijenila su se nažalost na gore. Napustilo se ono što je sveto. Zahvatio nas je duh relativizma. Nadahnjujemo se prolaznošću zabrinuti za svoje prizemne želje. Osilili smo se napojeni vlastitom ohološću i hodamo opasnim rubom prema propasti duha i duše. Poticaje koje nam daje danas su povratak životu u otajstvima koje nam je sam Bog ostavio kao zalog našeg spasenja i boljitka. Njegova misija nikada nije završila. Njegov život ostao je znakom koji ostaje nezaobilazan. Ostaje i dalje onaj koji tješi Božji narod i vraća mu nadu koja mu je nasilno oduzeta. Okrepljuje čovječanstvo Kruhom života i potiče na zajedništvo u lomljenju Kruha koji ima život. sve je podredio da bi svakodnevno odjekivalo našim srcima povratak u život sa Svetim. „ Ne sumnjajte u Božju prividnost, pouzdajete se u Boga, njemu se predajte, njemu prepustite brigu i budite mirni jer se nećete postidjeti.“ Samo ustrajnim zalaganjem postajemo jedno s Bogom. Naše vrijeme je toliko dragocjeno, no razbacano je na sve strane. Rasipno ga trošimo na ljenčarenje i prokockamo ga na nebitnim zabrinutostima. Udaljeni od Boga nastupilo je vrijeme koje smo samo odabrali. Vrijeme tuge, vrijeme beznađa vrijeme koje u nas unosi nemir koji je uništavajući. Blagdan svetoga Pija nuka nas na obnovu života. Nuka nas da se zauzmemo za sebe i svoj boljitak.
On nam nanovo ukazuje smjernice koje život čine bogatijim i sretnijim. Oplemenjen dobrotom i čovještvom koje je zamrlo. Otvara nam nove mogućnosti koje nas mogu dovesti do toliko željenog životnog smisla. Sve njegovo bogatstvo je bilo u dijeljenju sakramenata. Toliki sati u ispovjedaonici. Tolika ljepota slavljena liturgijskog otajstva euharistije. To je put izvrsnosti našeg života. To je put koji od nas čini zdrave ljude. Naše slavlje otajstva sakramenta pokore nas dovodi do onih darova koji su nepojmljivi ljudskom umu. Ostavljamo tog grešnog čovjeka povijesti kako bi započeli novi i bolji život. Sakrament pomirenja otvara nam novi život promijenjen od svih starih navika. Toliko puta bi zna reći u prolazi onima koji se nisu ispovjedili dugo: “Smrdiš!“ Kakvi smo pred Bogom to sami znamo ili smo njegov ugodan miris ili zadišemo vlastitom neurednošću.
Otvorimo svoja srca. Više ispovjedi manje depresije, manje anksioznosti, manje napada panike, manje nezdrava duhovnog života. „Zahvaljujte Bogu na milostima jer onaj koji se nije dostojno ponio prema primljenim milostima nije dostojan primiti nove.“Vratimo se životu euharistije. To je centar naše vjere. Ne gledaj na sat koliko traje sveta misna žrtva. Već se uključi molitvom za svoje potrebe to je ono što je jedino ispravno. Svake nedjelje ma na svakoj euharistiji imaj svoju nakanu. Prikaži tu žrtvu koja se prinosi za svoje potrebe. Moli za sve što mislio da ti je potrebno i primit ćeš kako si molio. Otvarajmo svoja srca Bogu. Nadahnjujući se na svetom padru Piju zakoračimo u bolji i plodonosniji svijet. „Ne trošite snagu na stvari koje stvaraju brigu, tjeskobu bol. Samo je jedna stvar nužna: Uzdići svoj duh i ljubiti Boga.“ Sveti padre Pijo izmoli od Gospodina gorljivo svjedočenje vjere. Poučavaj nas i dalje ljubavlju i opomenama i neka nas tvoj zagovor prati uvijeke.
Don Damir Bistrić
