Život mnogih ljudi svodi se na odgađanje.
Tako tvrde da će jednoga dana biti sretni kada na računu budi imali pozamašnu svotu novaca, kada osiguraju svoje egzistenciju i egzistenciju svoga potomstva i kada više ne budu morali ići raditi već budu mogli uživati u plodovima svoga rada. Na isti način odgađaju svoj dublji odnos s Bogom govoreći da ćeimati više vremena za moliti meditirati, ići u crkvu jednoga dana kada budu manje okupirani ovim svakodnevnim obavezama.
To je dakako jedna velika laž. Život se živi sada i ovdje, a ne nekada negdje kada se poklope sve okolnosti. Odgađajući velike i važne stvari za budućnost podcjenjujemo jedan veliki Božji dar koji imamo a to je naše vrijeme. Trenutak koji je pred nama nikada se više neće i ne može ponoviti. U isto vrijeme podcjenjujemo i naše talente smatrajući se da smo nespremni za izazove sa kojima se suočavamo i u kojima se nalazimo.
No koji je to razlog zašto te važne stvari odgađamo? Vjerojatno je jedan od mnogih i taj što ne možemo kontrolirati sve što nam se događa. Zapravo samo je jedan mali dio stvarnosti pod našom kontrolom, a onaj veliki dio ostaje nedohvatljiv i nespoznatljiv. Jedino što tada možemo napraviti jest prepustiti taj veliki dio Bogu, vjerujeći da će se on kao naš nebeski Otac pobrinuti za nas i naše potrebe.
Vrijeme koje imaš je Božji dar tebi, ne podcjenjuj vrijednost toga dara! Nema smisla bilo što odgađati, nema potrebe bojati se neizvjesnosti budućnosti, jedino rješenje je u vjeri. Kada s vjerom u Boga budemo započinjali i živjeli svaki naš dan, tada više našu sreću i naš intezivniji odnos s Bogom nećemo odgađati za neko daleko vrijeme, već ćemo sada učiniti sve ono što je u našoj mogućnosti, a sve ono ostalo prepustit ćemo njemu. Nitko tko se pouzdao u njega nije požalio, već sretan posvjedočio kolika je radost i ljepota međusobnog života s njime.
Mario Žuvela
