Ako je Bog u svakoj pori našeg života, zašto ga mnogi povezuju samo uz religiozne termine, zašto ga drugdje ne vide?
U svemu stvorenom ostavlja Stvoritelj trag svoje prisutnosti. Svoju blizinu. Bog je u načinu kako si danas pozdravio svoje bližnje, u obroku kojeg ćeš podijeliti s drugima, u odnosu s tvojim kolegom na poslu. On je tu kada ustaješ i kada odlaziš na počinak, on je tu kada imaš neki plan što ćeš učiniti i kada nemaš nikakav plan, on je tu kada ti je život kristalno jasan i jednostavan i onda kada ti beskrajno mučan.
Više je Božje blizine u majci koja se bori za život svog bolesnog djeteta, čije suze natapaju ovu zemlju, nego u onih koji su se pohvalili svojim jutrošnjim odlaskom na misu a nakon toga nastavili živjeti svojim starim životom bez promjene. Ne možeš zakoračiti u ovaj svijet a ne budeš dotaknut Božjom blizinom, bilo da je ona u liku nekog osamljeno čovjeka kome su svi okrenuli leđa, bilo u liku neke starice koja gubi snagu u svome tijelu, bilo u srcu nekog mladića koji traži svoj put.
Božji dolazak na ovaj svijet ima ti namjeru mnogo toga posvjestiti. Ako sam došao na ovaj svijet tamo u nekoj štali jednog malog siromašnog mjesta, mogu doći bilo gdje. I dolazim. Svakoga trenutka. Možeš li me prepoznati? A sve što ti trebaš učiniti jest da bude makar jedna suza manje, jedan osmijeh više. Ako svakoga dana znaš da je nakon susreta s tobom netko makar malo promijenio svoju životu priču, podigao se, nasmijao i krenuo naprijed onda je i tvoj život imao smisao.
Čisto srce brzo prepozna Božju prisutnost u svijetu oko sebe. Raduje se sitnicama, uživa u malim stvarima, prepoznaje potrebne, plače sa zaplakanima, raduje se s radosnima. U svakom bližnjemu vidi odsjaj Božjeg lica. Jednostavno i zahvalno živi svoj život. Takvo nam srce treba, srce slobodno od zavisti i mržnje, zlobe i pretvornosti, srce koje je daleko od licemjerja. Pomozi nam Gospodine u oblikovanju sebe, u oblikovanju svoga srca po Tvojoj mjeri.