Nemoj da te tek trenuci gubitka usmjere na ono što ti Bog daje, pa da nešto počneš cijeniti tek onda kada toga više nema u tvom životu.
Bilo da se radi o ljudima kojima si okružen, stvarima koje imaš, iskustvima koje si prošao nauči biti zahvalan na njima prije nego nestanu. Koliko je tako blagoslova u tvom životu koje ne cijeniš dovoljno misleći da ih nikada nećeš izgubiti. Stani jednom, promisli o svima njima i budi zahvalan.
Svakoga dana budi zahvalan za stotine onih malih stvari koje primaš iz Božje ruke a nekada ih ne primjećuješ dovoljno jer si usmjeren samo na velike stvari. Gledaš i čekaš neko veliko postignuće, neki veliki uspjeh a stotine malih prolazi pokraj tebe bez da si obratio pažnju na njih. Otvori oči srca i vidjet ćeš koliko je bogatstvo svakoga dana u tvojim rukama time što možeš govoriti, misliti, raditi, osjećati i voljeti.
Zanemari onaj glasić koji u tvojoj glavi svakoga dana govori da nećeš biti sretan dok ne budeš imao još više stvari, postigao još više pobjeda, prošao još više uzbudljivih iskustava jer na kraju možda te sve to kada budeš imao više neće veseliti jer ćeš željeti više i više. Budućnost koju očekuješ nije garancija, ona je dar, kao što je dar i sadašnjost kojima imaš i svi blagoslovi koji te u njoj okružuju, zahvali zato za nju.
Svoje vrijeme možeš učiniti vrijednim ako svakoga dana zahvališ nekome tko je makar malo tvoj život učinio boljim, dao ti neki razlog za novi dan, topao osmijeh, lijepu riječ. Neka ti to bude poticaj da uzvratiš istom mjerom i daješ i tamo gdje ti neće biti vraćeno. Kada tako počneš činiti shvatit ćeš da si stvoren beskrajnom ljubavlju i da te sretnim čini samo ako i sam nastaviš ići tim putem. Zahvaljuj za sve i gledaj kako se tvoj život iz dana u dan mijenja.
