U većini slučajeva vjernici posežu za molitvom u trenucima potreba. Osobito kad u životu krene sve naopako tada se kao slamkom hvatamo i pokušavamo molitvom iskupiti se za ono što smo sami zakuhali.
Isus je imao prigodu u svojoj blizini gledati one koje su štovali razna božanstva. Njihove molitve sličile su blebetanju jer je trebalo s mnoštva riječi odobrovoljiti ljutita božanstva kojima se određeni zamjerio. Nažalost i danas naše molitve su brzinske i u toj brzini mi ne molimo, već blebećemo. I ono što mislimo reći jako brzo preskočimo. Ono što izgovaramo, nismo ni svjesni. Doista, nad molitvom se meditira, jer tada je možemo i shvatiti.
Stoga i današnji odlomak iz evanđelja koji donosi molitvu Oče naš od Krista darovanu stavlja nam je da ne blebećemo već ono što izgovaramo da i činimo. Korizmeni hod da bi bio svakom od nas plodonosan otkriva odgovor upravo u molitvi Oče naš. Na svakom djelu bi se danas moglo meditirati. Zaključak koji Krist uokviruje ovu molitvu zapravo molitva zadobiva smisao. Mnogi su nas povrijedili i zlo učinili, vrijeme je oprostiti. Jer ako ne oprostimo ni Bog nama neće naših prijestupa oprostiti. Ne dopustite da vam sotona zatruje dušu. On ne želi da jedni drugima oprostimo. Sami znate da se ne utjeruje poštovanje prijetnjama, niti ljubav zastrašivanjem niti se obraz pere pljuvačkom. Onako kako molite imat ćete. Molite u ljubavi i sa vjerom. Praštajte i imat ćete mir u srcu.
don Damir Bistrić
