Čini se da danas sve ide protiv duhovnosti, interiornosti, sabranosti i molitve jer nas “utrka života” tjera da živimo na površini tolikih zbivanja koje se više i ne trudimo pratiti. Sve što se danas oko nas događa, i brzinom kojom se događa, stvara od nas promatrače života, a sve manje sudionike, da ne kažem protagoniste, tog istog života. Izgleda da mnogi život samo odrađuju.
Situacija je mnogo teža i kriza je mnogo dublja nego što mi mislimo i vrednujemo. Ne varam se ako kažem da je u pitanju ne samo duhovnost, vjera – život s Bogom, nego sam čovjek, njegova ravnoteža sa samim sobom, sa svijetom, s drugima, s prirodom… Živjeti, Vjerovati, Ljubiti, Svjedočiti, baš u ovom i ovakvom svijetu, naše je veliko općeljudsko zvanje i poslanje!
Ako čovjek izgubi temeljne motive, vrlo brzo izgubi smisao života i djelovanja. Postaje kao trska koju vjetar ljulja, kao onaj koji je hodajući izgubio svoj smjer te su mu koraci postali uzaludni, besmisleni, promašeni. I što tada? Možda će nekima odgovor izgledati banalno, ali – vratite se Krunici, da, baš Molitvi Krunice. Onoj i onakvoj Molitvi Krunice koja je hranila i snažila na početku rađanja naše Domovine.
“Oče naš”, “Zdravo Marijo” i “Slava Ocu”, koje u sebi sadrže bit vjerskih istina i poruka, jesu ne samo Temeljne Molitve, nego Temelji! Da, vratite se tim Temeljima, toj jednostavnoj, iskrenoj i najuobičajenijoj Molitvi Krunice. Molite je Srcem a ne razumom, molite je kao da čujete glas nutrine, dubine, blizine i cjeline bića koje traži, koje se otvara, koje se predaje.
Krunica je Vjerovanje koje se pretvara u Molitvu, stoga je molite gdjegod i kadgod poželite. U ovoj “utrci života”, u ovakvom košmaru ponuda i potražnje, izbirljivosti i zasićenja, dosade i praznine, frustracija i razočaranja, poniženja i prevara, cinizma i laži – Krunica uvijek ostaje jer…
… Molitva Krunice je kao Kruh, on nikada ne dojadi!
Izvor: http://www.velecasnisudac.com/