Svako vrijeme nosi svoje izazove. U tom nekom metežu užurbanog života na sve što to je dobro se lako zaboravi.
Toliko smo u pokretu, pod stresom da zaboravimo jesti, piti. Zaboravimo na ono što nam je potrebno za održanje života. Zaboravimo čak i na svoje zdravlje. Zapustimo se u svemu. Sve to tako traje dok se ne dogodi krah. Preopterećenje. Kad nam počnu iskakati osigurači. Tada se sve što se nakupljalo danima, mjesecima, godinama odjednom završi općim kolapsom sustava. Naše tijelo koje je slabo pamti svaki dio koji ga je uništavao i jednostavno jer se više ne može boriti sa nama i našim lošim navikama kolabrira. Ako je tako s našim tijelom kako li je tek sa našom dušom. Trajna briga nam je povjerena za tijelo i dušu kao najveći dar.
Od Boga smo primili svoj život na mudro upravljanje. Svaki onaj koji ne zna mudro upravljati brzo sve odvede u ponor i uništenje. Kad se izgubi zdravlje, kada ga dobrano narušimo onda se sjetimo i pokušavamo zaustaviti proces propadanja no to ide jako teško jer progresija bolesti nastavlja se munjevitom brzinom. Koliko god pati ovo naše tijelo toliko još više pati naša duša. Svatko je od nas satkan od najdragocjenije Božje ljepote. To je onaj toliko savršeni dar po kojemu se prepoznajemo koju nazivamo našom osobnošću. Duša koja je iskra Božja u nama, vječni Božji dah udomljuje nebo u svakom od nas. Mnogi će tada radije govoriti o emocijama negoli priznati da je to Božja prisutnost u nama. Tu se događa ono što je savršeno. Tu je u središtu ljubav, dobrota, sebedarje, milosrđe, praštanje. Sve su to Božje kvalitete jer stvoreni smo na sliku i priliku Božju. Ipak te kvalitete kao da nisu prisutne kao da ne dolaze do izražaja. Zamagljene su i gotovo nevidljive. Zašto je to tako?
Čovjek današnje cilvilizacije zatomljuje i negira Božju prisutnost. Živi se bezbožan život u kojem caruje grijeh. Uvijek se izvlačimo na tu našu grešnost i svaki put kažemo da grešnik sam. Svatko tko se rodio griješi. Sve su to naša opravdanja i floskule. No ništa se ne čini da se to poboljša. Nema savršenog života. Nema lagodnog života. Samo ono što se stekne naporom tada se cijeni. Iz naraštaja u naraštaj uvijek se nešto bunimo i mrmljamo. Nitko nam ne može ugoditi. Uvijek se vraćamo unatrag u neka prošla vremena u kojima nam je kao bilo bolje i ljepše. Ni sami ne činimo ništa osim što sve više kompliciramo svoje živote. Nikako da sebi priznamo kako je grijeh onaj koji nas je uvalio u ovakvu kašu. Iz osobnog grijeha nastaje svaki grijeh i grijeh struktura i grijeh crkve i grijeh društva. Osobnim grijehom mi smo odgovorni za mnoštvo toga jer ne samo da škodimo sebi već naš grijeh izlazi iz osobne dimenzije i postaje globalni grijeh koji utječe na svakoga. Kršćani su danas zaboravili na to. Na odgovornost za sebe i drugoga. U nekim crkvenim pokrajinama više se ne prakticira sakrament ispovijedi to je kao nešto nepotrebno. Ispovijed je postala nešto nenormalno. Grijeh nas je zahvatio i odveo u beživotnost. Grijeh nas zapravo otkida i udaljuje od Isusa i Božje blizine. Živeći u grijehu negira se Bog. Grijeh ostavlja za sobom prazninu. Ostavlja iza sebe pustoš. Zato je današnjem čovjeku potrebno toliko stimulansa da ga dovede do osmišljenja. Vječna potraga za srećom koja se traži u ovisnostima i uništenju.
Grijeh nas uništava poput najsmrtonosnijih nepoznatih autoimunih bolesti kojima lijeka nema. „Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.“ Najlakše je odustati i dignuti ruke od sebe pravdajući se to svi čine. Bog nam se nudi kao onaj koji je liječnik duše. On iscijeljuje sve naše boli. A mnogo je toga u nama. Gotovo smo ruševine koje jedva hodaju. Živi mrtvaci koji lutaju svijetom. Sve ono što smo sagriješili uvuklo se i ucrtalo u naše osobnosti. Toliko duboke brazde boli sa ožiljcima koji stalno bole i nikada ne zacjeljuju. Ovo su dani kada se približavamo Bogu. Bogu koji je liječnik svih ljudskih boli. Kad napustimo grijeh i započnemo živjeti u milosti počinju se događati prave i dobre stvari. Kušajte ovu milost koju nam je ostavio Bog jer on je onaj koji izobilno daje i blagoslivlje. Povjerite mu svoju ranjenost i dopustite da vas sakramentom pomirenja ozdravi za ljubav, dobrotu, blagost. Za zdravi život prepun radosti i mira.
don Damir Bistrić
