Pluralno društvo u kojem živimo neprestano nas potiče na život tolerancije. S tim oblikom stvaralo bi se zapravo kao novi oblik prihvaćanja svega u raznolikosti ovoga svijeta. No umjesto uvažavanja kako to ovo društvo traži tolerancija ima sasvim drugačije značenje.
Tolerancija je zapravo kada se prevede sa latinskog jezika znači podnositi. A podnositi nije baš ono što se očekuje za dobar život. Uvažavati je suprotno od podnošenja jer različitost ima u sebi poštovanje. No danas toga nažalost nema. Uvijek postoje oni koji su povlašteniji u društvu i koji imaju pristupe nametanja svojih ideja, stavova i načina života kao oblike koji su iznad svih ostalih. Današnje doba je doba robovanja maltretiranja određenih skupina koji smatraju da imaju pravo stvarati nove društvene poretke kao one koji bi bili mjerodavni u jednoumlju. No duboko u sebi skrivaju porobljavanje i stvaranje novog konzumentskog društva podložno manipulaciji.
Cijelo ovo sveto vrijeme Vazma mi vjernici upućeni smo prema Isusu Kristu koji je jedini naš učitelj. On nema tolerancije on ima nešto što ovo društvo ne poznaje. On ima ljubav za svakog čovjeka. On ima razumijevanje za svaku osobu. I on jedini pruža sigurnost da nijedan od nas koji smo povjerovali i koji slijedimo njega i njegov nauk nikada ne možemo pogriješiti. Nažalost danas će se mnogi ismijavati kršćanima i njihovoj vjeri. Iskoristili su mnogi ljubav Kristovu kako bi provlačili svoje ideje i kako bi svoje nazore, svoje ideološke doktrine provlačili i nametali kao uzor života u bezboštvu. I upravo zbog toga naš život je sveden na podnošenje. Jer vjernik danas podnosi uvrede. Podnosi šikaniranja. Podnosi poniženja, uvrede. Ako živiš svoju vjeru onda te gledaju poprijeko jer kao to je nešto zastarjelo kao nešto nezdravo. I svaki onaj kršćanin koji ispovijeda svoju vjeru stavlja se na stup srama. Jer kao trebao bi se sramiti toga. Cijelo ovo vrijeme vrši se represija na svakog pojedinca koji želi ispovijedati svoju vjeru javno. Na svakom koraku se javno potiče na progon onih koji vjeruju. Vrši se segregacija novoga doba. Segregacija kršćana kojima se uskraćuje njihovo osnovno ljudsko pravo i sloboda. Prešutno uvijek stojimo kao oni koji ne podižemo svoj glas jer je to kao nešto normalno no nije. Svatko od nas vjernika ima pravo ispovijedati svoju vjeru i svjedočiti je onako kako nam ju je predao Gospodin Isus Krist. Toliko se ta segregacija povlači na sve strane pa se to i u našoj vladi očituje u segregaciji za udžbenike prema djeci koja pohađaju vjerski odgoj. I dok nam se plasira kako živimo u slobodnom i demokratskom društvu zapravo se otkriva sav skriveni sjaj bijede tog oblika nove represije koja se ni najmanje ne razlikuje od svih onih oblika sistema koji su u rasnim razlikama gazili sva ljudska prava i slobode.
Ovo vrijeme je vrijeme koje u sebi ne podnosi ne tolerira ono na što se zaklinje. Ovo društvo je jalovo i lažno u svim svojim propovijedanjima i zaklinjanjima u ljudska prava i slobode. Ovo društvo provodi svoje ciljane planove koji imaju samo jedno skloniti one koji vjeruju u ropotarnicu povijesti daleko od očiju javnosti. To želi današnji moćnici svijeta. Ta vidljivo nam je kako su ovih posljednjih dana izjave i oko najveće svetinje kršćanskih francuza Notre Dame de Paris došlo je do razotkrivanja stanja u kojem je vidljiv segregacija vjere i vjernika. Novinarka Benedicte Le Chatelier javno je iznijela ono što sistem diktira izjavivši da: „Notre Dame nije vjerska lokacija, ali katolici je i dalje prisvajaju.“ Dakle nešto što je najznakovitiniji znak kršćanstva nije kršćanski. Ministar unutrašnjih poslova Cristophe Castaner otišao je korak dalje te je u službenoj izjavi rekao: „Notre Dame nije katedrala. To je naše zajedništvo, ono što nas okuplja, to je naša snaga, to je naša povijest.“ Možada neko novo zajedništvo samo koje povijesti, kršćanske povijesti koje su se olako odrekli. Tako je u cijelom svijetu pa i kod nas riječi „kršćanski“, „kršćanski korijeni“ i „katolici“ postao tabu koji se ne smiju izgovoriti a da iza njih ne slijedi lavina uvreda i ponižavanja. Previše smo se mi posvetili nekim drugima. Pokušali smo se dodvoravati. Stupiti u kontakt. Razvijati dijalog. To nas je dodvoravanje koštalo svega onoga što danas nosimo. To od nas Bog Isus Krist nije tražio niti traži.
Današnje evanđelje želi nas usmjeriti prema onom što je za nas vjernike jako bitno. Na našu koheziju i na naše zajedništvo. Tamo gdje su kršćani zajedno, jedne ljubavi, jedne misli, jednog zajedništva ukorijenjenog u Kristu nema toga koji će nas poljuljati. Kršćansko jedinstvo je u ljubavi različitih karaktera, kultura, nacija, jezika. Očito je da ne može biti jedinstva među kršćanima, ako nema jedinstvenog duha u njima, ako nema jedinstva unutar svakog pojedinog kršćana. Zato nam je u ovom vremenu potrebna nova snaga u kojem se iziskuje ogroman napor čišćenja od svega što se uvuklo pod plašt kršćanstva. I upravo zbog neujednačenosti i proizvoljnog tumačenja kršćanskih istina toliko se toga uvuklo što nas je dovelo i iznutra razjedinilo. Previše se uvuklo ljudskih interesa u vjerovanje. Upravo ti privatni interesi razjedinjuju. Svatko tko čini dijeljenje u ime Isusa Krista, taj očito griješi baš protiv njega. Ne može se u ime ljubavi ne ljubiti, dijeliti, prezirati. Nažalost, baš se to događa u praktičnom životu među kršćanima. Krist nas želi okupiti kao i apostole oko sebe. On za nas ima životne upute koje su naš život. Utvrđujmo se u vjeri Isusa Krista. Doista povetimo se svojom najmilijima oni su naše najveće bogatstvo. Jedni drugima budite potpora. Hrabrite se i poučavajte. Okupljajte se u Kristovoj ljubavi i učite se Njegovoj milosti. Nikada ne zaboravite da je Bog uz vas. On koji je izvor blagoslova obilato blagoslivlja svakoga koji je u njemu. Molite. Posvećujte svoje obitelji molitvom iz toga izlazi svaka jakost i sigurnost. Bog nas nikada ne napušta i nikada nas ne prepušta. Očvrsnite u vjeri ljubavi Božjoj i oblikujte svijet onom milošću kojom smo zamilovani od koje izlazi svaki mir i pouzdanje jer on je s nama do svršetka svijeta. „Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.“
don Damir Bistrić
