„Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga. Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ Mt 20, 17-28
Od malih nogu slušamo o važnosti uspjeha, koji dolazi kroz marljivo učenje u školi, i općenito uz trud kojega čovjek ulaže u ono što radi. Boriti se za prva mjesta kao da je nešto sasvim naravno i toliko duboko utkano u pore naših života da onaj koji to ne želi ispada čudan. Je li onda loše htjeti biti prvi?
Isus ne traži od svojih da ne budu prvi, već propitkuje motivaciju tog htijenja: zašto biti prvi? I kao tako često u životu, i ovdje postoje dva oprečna odgovora. Jedan je da čovjek želi biti prvi radi sebe – jer će njemu biti bolje, lakše, osjećat će se važnijim i priznatijim u društvu. Drugi je da čovjek želi biti prvi kako bi služio drugima. Ključ je dakle u služenju, pa je glavno pitanje u stvari: želim li služiti ili ne? A Isus je svojim životom dao jasan odgovor i jasan poziv svojim učenicima.
don Boris Vidović
