Kad nam u životu ne ide onako kako smo zamislili tada se tako olako prepustimo malodušnosti. Tada na nas navale svakakve sumnje.
Život nam ostane visjeti u zraku u nekom praznom prostoru. O sebi tada stvaramo ili potvrđujemo negativno mišljenje da smo nesposobni, da ne znamo jer nam je to već tamo nekada negdje netko rekao. Uvjeravamo sebe da sve što nam se događa kako ne možemo podnositi i nositi na svojim životnim putevima. Teško se tada nositi sa svim što je oko nas. Tada radije izabiremo stanje u kojem se povlačimo, ne činimo ništa doli sažalijevamo sebe. Dopuštamo da našu dušu preplavljuju osjećaji koji nas odvode u stanje ne zadovoljstva i nesigurnosti. Tada sve odgađamo. Preuzima nas lijenost. Govorimo da nemamo snage da smo iscrpljeni. Svaki problem u kojem se nalazimo postaje nerješiv. I samo gomilamo svega i svačega.
Teško je grcati pod teretom u kojem smo prihvatili olako da smo nesposobni i da ne znamo. Sigurno nas i najmanje objekcije znaju pokolebati. No najvažnije je sebi priznati svoje granice. Poznavati sebe. Jer nema toga što svatko od nas ne može. S Isusom možeš sve. I zato danas u ovom drugom tjednu došašća Krist stoji pored nas i želi nas izvaditi iz te stalne zamke u koju upadamo. Želi da se svatko od nas počne cijeniti i voljeti. Ne da budemo egoisti i hedonisti, to već jesmo. Već da svoj egoizam i hedonizam poništimo odbacimo od sebe, da nas zahvati prava istinska ljubav prema sebi. Jer ako se ljubiš ljubavlju kojom te ljubi Bog onda se događa preobraženje. Događa se Božji milosni zahvat u kojem postajemo ljubljeni sinovi i kćeri jednog Oca. Ako se ne cijenimo i ne volimo onda je sve uzaludno. Tada se raspiruju osjećaji da nas drugi iskorištavaju, da smo marginalizirani, izolirani, da nas nitko ne poštuje. Od takvog crnila se ne živi.
Ako ustrajemo u takvom stanju tada nam život olako prođe tami, ne zadovoljstvu, neprestanom prigovaranju svima. Ako nešto žarko želiš tada ćeš se potruditi maksimalno. Tada ćeš naći načina. Ako želiš bolji kvalitetniji život zdrave duše koja vodi zdravom životu onda ćeš se potruditi doći do Krista. Uvijek ima netko tko će ti u tom pomoći. Bog će providiti osobu za tebe. Isto kao i iz zgode današnjeg evanđelja. Otvorili su krov kuće, srušili su krov da dovedu bolesnika do Krista. Dakle treba rušiti sve negativnosti koje smo stvorili o sebi. Rušiti u sebi ružna mišljenja. Rušiti sve što nam je prepreka. Rušiti svoju oholost da smo bez grijeha. Jer grijeh je uzrok svakoga zla koji nam se događa. Grijeh jača uzrok i tjelesne bolesti.
Danas učinimo sve da dođemo do onoga koji spašava. Koji liječi, koji ozdravlja da čujemo: „Čovječe, otpušteni su ti grijesi!“ Dopusti Bogu da te oblikuje u novog čovjeka, snažnog i jakog. „Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da vas spasi! Sljepačke će tad oči progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemakov će jezik klicati. Jer će u pustinji provreti vode, i u stepi potoci, sažgana će zemlja postati jezero, a tlo žedno — izvori.“ Krenimo sa svojim Gospodinom u djelo njegove prisutnosti i rastimo polagano u vjeri. Crpimo svoju snagu iz njega i imajmo vjere i povjerenja u svoga Gospodina. „Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se!“
don Damir Bistrić
