Slijedeći Gospodina Isusa na Korizmenom putu uviđamo koliko smo svatko od nas potrebni promjeni života. Zapravo se Korizma i ne može razumjeti ukoliko se svatko od nas ne želi promijeniti.
Želja za tom promjenom su i naši Korizmeni postovi kojima smo sebi ucrtali tjelesnim postom pripravljati se za velike darove koje nam je Bog daje. Tjelesno odricanje i mrtvljenje kad prati molitva tada se događa doista prava duhovna transformacija. Zato je svaki pa i najmanji post dragocjen svet i blagoslovljen. I ne treba se nikada osvrtati na one koji bi obezvrijedili ono što činimo za sebe kako bi postali bolji ljudi po mjeri našega Gospodina Isusa Krista. Onaj koji nije spreman pogledati duboko u sebe i zauzeti se za svoju budućnost govori koliko želi biti zapušten.
Danas Bog silazi u našu pomalo nezainteresiranu stvaranost. Dolazi u hram naše duše. Hram posvećen Bogu koji je u nama. Taj dar da smo hram Duha Svetoga kojeg ponekad nismo ni svjesni oplijenjen je svetosti. Toliko se toga uvuklo u naše sveto područje kojim nesvjesno ili svjesno smo nagrdili dom Božji gdje jedno smije Bog prebivati. Poput spužvice sve upijamo u sebe i svoje osobnosti. Pokušavamo se toliko puta prilagoditi svemu što nam se pruža kao način da se ostvarimo da nam duh poleti. No uvijek je to u suprotnosti sa onim što je od Boga.
Zato je ovo sveto vrijeme dragocjenost da se dogodi ista situacija koja se danas dogodila u hramu. Da se pročistimo od svega što nas odvlači od milosti Božje. Krist danas promatra što smo mi napravili od Kuće oca njegova. Što nam je postalo važnije od Boga u životu. Sva naša opijenost vremenom donijela je samo da smo se izneredili u svemu. I kad sve stavimo na tezulju vidljivo je da smo radije birali laka rješenja koja bi nam davala kratkotrajnost povezanosti s Bogom. Da se nismo nikako trudili dublje zaći u otajstvo Božje milosti i ljubavi. A za nas je doista potreban otvoren i dobro pripravljen prostor duše koja će biti očišćena od svega što priječi da ona bude pravi sveti hram Božji. Zato Bog prolazeći našim životom čini dragocjen potez koji će nas trgnuti i probuditi od duševne zaspalosti i umrtvljenosti. „U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: „Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.“ Toliko smo se usalili i srce nam je postalo indiferentno da ono što se uvuklo u nas i ne prepoznajemo kao zlo. Opravdavamo sve što nije dobro i pokušavamo sebe opravdavati i ustrajati u onom što se inkorporiralo i postalo dio nas i našeg života a uništava nas. Toliko je toga što sa kršćanstvom nije spojivo. To je ono što je za nas kočnica. Sve što nije od Gospodina je bajka i samozavaravanje.
Ništa ne može donijeti mir u naše srce kao istina Božja. Zato nas prvo čitanje i poziva u ljubavi da se ponovno vratimo ljepoti Božjih zapovijedi ljubavi koji će nas učiniti hramom u kojem Bog prebiva. Koje nije potrebno samo znati već živjeti ta ljudska prava Božje istine. Kad shvatimo da je Bog spreman uvijek dati nam sve ako mu dopustimo da on bude Bog naš. Kad se udaljimo od Božje blizini. Kad svoj hram duše zagušimo sa stokom, prodajmo, kamatarenjem sa svim i svačim nepotrebnim naš duh pati a mi se pozicioniramo kao oni koji počnu drugima ugađati. Ugađati da bi im se svidjeli. A tada nam se događa najgore moguće. Daješ se ali te ne cijene. Trudiš se ali to nitko ne vidi i ne prizna. Voliš ali ne dobivaš ljubavi. Zato danas Bog dolazi k nama da isprevrta sve što nije dobro kako bi hram Duha koji je u nama nanovo započeo živjeti slobodno i snažno u milosti i ljubavi Božjoj. Danas dopusti da sve što nije dobro, Bog izbaci iz tvog života, iz tvoje duše. Jer on najbolje zna što smo i tko smo. „Ta sam je dobro znao što je u čovjeku.“ Poslušajmo Božji glas i krenimo u poniznosti u milost Božjeg Duga i shvatimo to kao dragocjeni znak poziva na blaženstvo i mudrost za svaki trenutak našeg života.
don Damir Bistrić
