Vrijeme nas uvijek odvuče na neke druge putove. Dani su nam sve opterećeniji neizvijesniji.
Svjesni smo svega oko nas da je situacija života pred velikim izazovima u kojem nam je ugrožena osnovna naša egzistencija. I onda da se oko toga ne bi pozabavil uredno nas određene samo prozvane napredne skupine odvode u nekakva nazovi tako ideološka pitanja koja kao nikako nemaju odgovora. Stvaraju se netrpeljivosti tamo gdje ih nema kako bi se odvratilo mnoge od svih tolikih gorućih problema. Čovjek kada se odvrati sa Božjih putova u njemu se zaustavlja strah koji samo raste prema svemu oko nas. A to paše onima koji žele da im se nikako ne postavljaju takva pitanja. Doista su svi međuljudski odnosi oko nas narušeni. Sve više se javljaju nepostojeće tenzije koje su uvijek namjenske prema vjernicima. Takvi onda imaju sotonsku potrebu ponižavanja na vjerskoj razini jer im je dana vlast svijeta u kojem sebe smatraju važnima. Onda udaraju s pitanjima koja su tako prozirna i jadna. Jel te to naučila crkva? To si učio na vjeronauku. Smiješ li se kao vjernik družiti s onima koji nisu ovakvi ili onakvi. To je ta prozirnost onih koji iako možda imaju papirnatu spremnost nemaju osnovno a to je ljudskost i pravo čovještvo. Takvi se uvijek pozivaju na poštivanje različitosti ali je nikako ne poštuju jer im je u krvi njihova jal i mržnja. Dovoljno je samo malo zagrebati u takozvano društvo elite i odabranih koji da bise dokopali položaja prelaze preko leševa a onda kad im dođe kakav trećerazredni evropski birokrat rastope se kao da imaju viđenje. Valjda misle ako nabace blaženstvo da im se smiješi kakva evropska budućnost.
No brzo prolazi slava ovoga svijeta. Brzo prolazi mladost. Brzo završi ljepota ovog svijeta bez obzira na sav trud estetske kirurgije. Brzo krevet dosadi a praznina se smo nakuplja i sve više boli i odvodi u propast. Laž se nikada ne može na duge staze održati. I onda bi takvima trebalo izlaziti u susret samo zato jer oni smatraju da imaju pravo na nešto. Nazovi krštenik koji ne živi svoju vjeru nema pravo više na ništa od Crkve. Sve dok ne pokaže dobru volju za promjenom života koji je bio u suprotnosti s vjerom. Čudi me da u ovo vrijeme prvih pričesti i krizma nema nikakvih vjerskih skandala. Naslovnica koje vrište. Koje zapomažu od svih potreba velikih nerazumijevanja crkvenih službenika. Za nas koji vjerujemo svom Gospodinu u Njemu ostaje snaga života. Nikada se ne ustručavajte pred nikim govoriti istinu. Stjepanovo svjedočanstvo danas za nas je model kako se živi svoja vjera. Svjedočanstvo je ono čega se sluge ideologija boje. Oni od sebe stvaraju žrtvama a zapravo su sofisticirani zlostavljači društva.
Ohrabrimo se u ovom svetom uskrsnom vremenu i crpimo svoju snagu iz Božje ljubavi. Gospodar straha i nesigurnosti je sotona. Bog je onaj koji donosi mir. Naša priprema za novo krštenje u Duhu koji nam je na vratima dogodit će se samo u miru Uskrsloga Krista. Zato pred sebe danas stavite milost ljubavi Božje. Nikada se ne bojte biti svoji drugačiji. Kako je to lijepo rekla sveta Rita svetica nemogućega: “Hrabrost je biti drugačiji od ostalih.“ Zato samo hrabro okupimo se oko svoga Gospodina. Rekli bi neki zbijajmo redove. Naša snaga je u jedinstvu. Kršćanima je neophodno važno biti jedinstveni i zajedno to je ono što danas slušamo od svoga Gospodina Isusa Krista živog Boga u njegovoj molitvi Ocu. „Da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.“
Snagom vjere ove dane koji su ispred nas posvetimo svetom miru. Iščekujmo Branitelja, Duha Svetoga. Ne dopustimo da nas ništa ne iznenadi nikakve provokacije ni niski udarci jer ništa nas u ovom ludom svijetu i ne može iznenaditi osim što nas može dobro nasmijati gledajući taj hodajući teatar osrednjih glumaca. Iščekujmo snagu odozgo. Nikom ne vjerujte. Nikom svojega srca ne otvarajte. Nikom ne dopustite da vas odvede u tamu i strah. A za one koji sebe vole nazivati kršćanima a to nisu lijepo ih okarakterizira sveti Pavao u poslanici Filipljanima: „Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko.“ Posvetimo se u ljubavi i neka današnja molitva koju je Gospodin Isus izmolio za nas neka nas ohrabri za život svetih. „Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta.“
don Damir Bistrić