Božja riječ za nas kršćane je jedino mjerilo života. Sve ostalo je ono što mi pokušavamo staviti u nekakve okvire u kojima u većini bi željeli ograničiti Boga jer nam toliko toga ne odgovara o onom što Bog govori.
Njegov govor za nas je tvrd i težak jer govori istinu bez zadrške i bez obzira jeli nam to odgovara i bez obzira hoćemo li se na nju uvrijediti. On je jedini pravi put u kojem se čovjek može ostvariti. To nam danas i nude čitanja iz svetog Pisma. On nikada ne ograničava našu slobodu niti nas odvlači od istine već nam spasonosno nudi sebe kao izvor spasenja. U ovo zemnoj pomami različitih učitelja i spasitelja svatko može odlučiti što hoće i kako hoće no nikada ne zaboravimo današnjih riječi proroka Siraha: „Gospodin zna svako djelo čovječje. Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik niti dao dopuštenje za grijeh.“
Za nas nema druge istine nego živjeti po onom što nam je ostavio Gospodin. Toliko je onih koji bi najradije sebe proglasili onima koji su svemoćni ali imaju veliku manu jer uvijek opravdavaju svoj i tuđi grijeh. Onaj koji opravdava grijeh nije od Boga niti može govoriti u Božje ime. Nitko nema pravo mijenjati Božju riječ, odvajati se od nje i distancirati se od Božanskih istina samo zato da bi se svidio ovom svijetu. Nitko nema pravo koristiti Gospodara Života samo da bi sebe promovirao kao velikog humanistu i filantropa. Jer iza njihovih velikih ideja stoji smrt čovječanstva koja kuca na vrata onima koji ih slušaju i slijede.
Naš jedni učitelj je Isus Krist. On nosi sveti kontinuitet istine ljubavi koja vrvi u pismima. Pred nama stoje uvijek životni izazovi. Vjerskih ponuda danas je sve više pa tko se upeca i da nasanjkati sa zamamnim ponudama. Pred nama je uvijek sloboda odabira. A ono smo što biramo. „Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran. On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju. Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.“ Bog se nikada ne protivi dobru niti našoj slobodi. On je Bog koji oslobađa, Bog koji ne traži nikakve zadovoljštine, Bog kojemu ne treba udovoljavati. Tako lijepo stoji u jednoj prefaciji: Tebi naše molitve nisu potrebne ali je tvoj dar što smo ti zahvalni. Po našim molitvama ti ne bivaš veći nego mi stječemo vječno prebivalište na nebesima. To je Gospodin onaj koji nas poučava za život svetih u radosti. Tko započne tražiti Njega u sebi stvara najveću bol. Jer živeći onako kako nam je Gospodin obećao ima za stvarnost, umrijeti starim navikama i starom načinu života i besmislenom prihvaćanju svih laži kojima smo služili kako bi umanjili svoju odgovornost za svoje životne odluke.
Toliko smo olabavili u svemu jer nam je tako kao lakše no na taj način smo otvorili vrata koja vode u besmisao, nezadovoljstvo i sve nove današnje pojave od kojih boluje ovaj svijet. A Gospodin nas poziva na trezvenost i odgovornost za svaku životnu priliku. Nije to lako prihvatiti ali je za nas živjeti onako i samo onako kako nam je predao Gospodin. Tada ovaj svijet ne bi ležao na laži i lažnim vijestima kojima se mnoštvo hrani. Ne bi bio cenzuriran za istinu i sve ono što je vrijedno. Neki koji pokušavaju nanovo stvarati nove poretke u kojima je Bog fikcija iz svoje fikcije uživat će svoju bolnu propast.
Prepustimo Bogu svoje putove. Prepustimo mu da liječi toliko velike rane koje svi nosimo i neka nas On, Gospodin liječi snagom istine i milosti po pismima. Kod Gospodina nema ni lakih ni brzih rješenja. Sve što je lako je bezvrijedno. Sve što je brzo u sebi nosi prazninu. S Gospodinom se život gradi polagano i sigurno. Kako je to lijepo rekao Benedikt XVI da se Sveto Pismo čita s Isusom Kristom. Tako ih jedino i možemo razumjeti. Tada u nama unose i spoznaju koliko smo udaljeni od istine i koliko smo napustili pravi put Isusa Krista, Gospodina, Boga. Pred nama je toliko životnih izazova izaberimo uvijek živjeti po Kristu. Samo se kroz ove dane ovog nadolazećeg tjedna pokušamo svladavati u bespotrebnim komentarima, ružnim riječima, omalovažavanjima osobito prema svojima koje toliko volimo. Tada će biti vidljivo koliko smo daleko otišli od Gospodina. Koliko smo ga izdali. Koliko služimo svijetu besmisla i zla. Zato se uputimo s Kristom koji rađa na novi život. Kako je to lijepo rekao naš Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić: „Hod za Kristom nije šetnja nego umiranje!“ ili još bolje „Nije lako biti kršćanin al je divno biti kršćanin.“ Slijedimo Krista i neka nas nađe dostojne svoje neizmjerne ljubavi u povjerenim nam darovima koje nam je pripravio za život. „Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“
don Damir Bistrić
