Svatko od nas u životu traži sigurnost. Ona nam je postala važnija od svega u ovom ne sigurnom svijetu.
Jer ako imaš siguran stalan posao tada postaješ sposoban ostvariti toliko toga što ti kao treba kako bi bio dio elitnog društva koji procjenjuje koliko si uspješan. Tada si možeš priuštiti ono što te čini važnim. Prihvatljivim. No ta sigurnost kojoj težimo nikada neće biti potpuna. Sigurnost kao osiguravaju sebi samo veliki igrači koji se uvijek dobro potkože. Oni misle da imaju za generacije mnoge. No ne traje to zadovoljstvo puno jer sve što je stečeno na otimačini, ma koliko bilo zakonski ozakonjeno, na tuđim suzama i iskorištavanju je prokleto. Nismo baš toliko slijepi kuda sve ovo vodi. Svakodnevna inflacija koja sve više smanjuje mogućnost i dostojanstvo života proizvod je učiniti ovo društvo podložnim, ropskim. Obmanjivanje javnosti pod krinkom novih ugroza ljudskih sloboda samo je dio ugnjetavanja onih koji misle da imaju vlasti i da je čovjek mjerilo svega. Samo proglašavanjem žrtve postaje model s kojim se vrši nasilje u ime kao ljudskih prava koje postaje legitimni oblik izražavanja sloboda dok ostali moraju ponizno šutjeti pred hordama razularene podivljale mase.
Ovo današnje što živimo sve je usmjereno prema samo jednome polaganom uništenju svih vrednota. Jer važna je anarhija. Važno je da svatko ima pravo ugroziti tuđu slobodu tako da se prikaže i predstavi kao žrtva. A zapravo oni od ostalih čine žrtvama svoga nasilja.
Apostoli se nalaze u istoj situaciji. Nakon uzašašća nemaju sigurnosti. Znaju da od sada Krist neće biti fizički s njima. No otkrivaju nešto što je zapravo nastavak Božje prisutnosti. Bog je s njima u postojanoj molitvi. Molitvi koja je potpuno predanje i u kojim se sjedinjujemo s Onim koji je život. To je ono što apostoli otkrivaju i saznavaju. Više ne moraju vidjeti na ovoj zemlji Kristovo lice ali znaju snažno i bezuvjetno da je s njima. Ostaje s njima stalno i nikada ne napušta one koji ga vole. Ne napušta ni njih ni nas već nam ostavlja i dalje istu snagu poziva da svi skupa snažno nastavimo izgrađivati Kraljevstvo Božje. To je naš put i poziv da se na nama premda grešnima i slabima ostvari Božje poslanje.
Krist ostaje trajno s nama. On je naša snaga života. Njegova sveta riječ, njegovo presveto tijelo u Euharistiji ostalo je naš trajni zalog sigurnosti kako se nikada ne bi osjećali sami i nemoćni. To je ono što nitko u svijetu ne može dati. Svaki sistem ima svoje trajanje. Sve ima svoj rok trajanja jer ništa što čovjek stvara nije trajno. Ono samo mijenja imena a iza svega se samo krije jedna velika razvalina koja nikada nema budućnosti.
Ovo su za nas dani milosti i svetosti jer pred nama stoji onaj koji je izvor sigurnosti. Prave sigurnosti. Zato danas sve svoje stavimo u Božje ruke iz kojih će tada izaći svaki blagoslov i blagostanje. Naše poslanje je dragocjenost i dano nam je da se u našem životu proslavi Bog koji je sama dobrota i ljubav. Sve ono što svijet nije. To je ono na što nas opominje u ljubavi sveti Petar. Svijet ne podnosi sveto zato ga mora obezvrijediti, ušutkati, poniziti. To imamo na svakom koraku među nama. jer važno je da oni koji mole zašute. Važno je da se vjera kao u neka vremena zatvori u sakristije. No na nama je svjedočiti. Bez obzira na ovaj truli svijet koji se izgubio u svojoj kaljuži bakanalija kojima dolazi kraj.
Uvijek se poučavajmo pismima. Ona su nam putokaz i snaga. To je ono što Petra danas piše i nama za naše vrijeme: „Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh slave, Duh Božji u vama počiva. Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga zbog tog imena.“
Svaka je strahovlada, diktatura, autokracija ima svoj rok iživljavanja a tada ostaje samo jedno istina koliko su takvi sistemi bili i ostali utjelovljenje zla.
Premda možda i podnosimo raznorazne oblike progonstva današnjega doba na nama je imati samo jedno pred očima da poučeni današnjim evanđeljem znamo da Isus Krist moli za nas. Ostaje s nama i u ljubavi nas i dalje prati svojim Božanskim snagama. „Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima.“
Zato bez straha pred onima koji nas pogrđuju stojmo i izborimo se za ono što nam je važno jer brzo prolazi obličje ovoga svijeta i zlo nikada ne pobjeđuje Božju dobrotu, istinu i ljubav.
don Damir Bistrić