Svi smo mi upućeni jedni prema drugima. Nitko od nas nije otok. Iako je ovo vrijeme obudovjelo relativizmom koji sve više stvara ozračje osamljenosti i izoliranosti.
Kao kršćani pozvani smo na zajedništvo. Zajedništvo Božje ljubavi. Zajedništvo je temelj kršćanstva jer nas Bog uvijek okuplja oko sebe. Toliko nas je uzljubio da nas uvijek želi blizu sebe jer kad se udaljimo od njega u nama tada se događa nesigurnost, strah, bol, neizvjesnost.
Bez Boga ne možemo dobro živjeti. U nama se talože ne oprosti, mržnja, zavist, osveta. Samo malo kad postaneš svjestan uvidiš koliko sve oko nas stvara napetost koja je nezdrava. Sve je pomno dizajnirano. Sistemi u kojima živimo ma kakvima se god zvali i nazivali svi su isti.
Utkaju u društvenu zajednicu jedan strašan oblik koji deprimira. Režimski mediji su naklonjeni preuveličavanju i onaj koji im se preda postaje neprestano usmjeren na bezizlaznu situaciju očaja. Psiholozi u jednom znanstvenom radu koji se bavi sa društvenim zbivanjima pišu kako sreća nije dobra za ekonomiju. Jer ako je čovjek zadovoljan s onim što ima zašto bi nam bilo potrebno više a tada nema ekonomske računice. I doista danas se sve vrti u tim našim sistemima oko riječi više i oko slanja što većeg broja vibracija straha kako oni kažu. To drži pod kontrolom mase koje su sve više nezadovoljnije i sve više konfliktnije.
Biti miran i staložen zadovoljan sa onim malim za njih postaje revolucionarni čin koji napada njihove napredne ideje. Tako je važno osloboditi se od svega što nam je nametnuto od manijakalne potrošnje do neprestanog uvjeravanja kao stvari čine naš uspjeh.
Slušajući današnja čitanja vidimo i sami da se ništa nije promijenilo od davnina. Među ljudski odnosi uvijek su bili narušeni pogotovo u društvu u kojem je vladalo kamatarenje i ekonomski interes koje je bilo važnije od ljudi.
Zato danas Petar ali i ostali apostoli pitaju Gospodina upravo o onom što je važno za njih. Jer ako se ne uklapaš u društvene sistemske norme postaješ predmet ogovaranja, izrugivanja i poruge. Predmet otvorenog ponižavanja.
Sa Kristom su to prolazili snažno. Osluškuju narod kako im prenose reakcije glavara. Govore im što se sve ružno priča o Isusu kako izmišljaju i lažu sve zlo o njemu. Znaju da zna sve ali zašto ništa ne poduzima.
Farizeji, pismoznanci i književnici, hramski svećenici namjerno su stvarali lošu gotovo zlu sliku o Isusu. Prevarant koji želi uzeti njihovo blago. I za njega su imali potrebu širenja lažnih informacija i sve više izmišljanja o njegovom životu.
Naravno važno se bilo baviti s njim kako se ne bi bavili sa stvarnim problemom a to su bili oni. To je isto kao kad u zadnje vrijem slušamo jednoga osrednjeg vjerskog populistu kako se žali na to kako ga ogovaraju i sebe predstavlja kao žrtvu no on je sam sofisticirani zlostavljač koji se okružio svojim častohlepnima likovima koji vjerno prate što se o njemu kao govori. Bolje rečeno izmišljaju kako bi stvorili atmosfere mučeništva i sebi omogućili kakvu dobru fotelju. Bitna mu je reputacija koje nema. Jer ipak je on neshvaćeni mučenik prepun dobre volje koju nitko ne razumije.
Danas nam Gospodin daje jednu novu smjernicu. Ma koliko god bili povrijeđeni i ma koliko nas ovaj svijet pa i najbliži ranjavali izdignimo se iznad boli koju nam nanose. Oni od toga žive. To im je hrana. Njihova je zla narav upravljena nanositi duhovnu bol kako bi nas zatrovali i uništili dostojanstvo koje nam je dao Bog.
Zli ljudi oko nas tražit će teatar preuveličavanja naših mana no nama je sve predavati Gospodinu. Kada te napadaju a znaš da nisi kriv učini veliku milost za sebe. Slušaj taj nebulozni zli govor koji te želi ranjavati ali ne obraćaj pažnju na ono što ti govore i što ti zli iz njih govori. U sebi počni moliti Oče naš, ili Zdravo Marijo. Ne obraćaj pažnju na ono što ti žele učiniti zatrovati tvoju radost i slobodu te umanjiti tvoje samopouzdanje. Molitva je naša obrana od zla. Tada nas ništa ne će toliko ranjavati. Znam da je teško proći dolinom boli koju nam ljudi nanose. No volio bih da sav svoj život stavimo skupa u Božje ruke i da ne dopustimo da nas dotiče nijedno mišljenje koje bi nas trebalo dovesti u situaciju ogorčenosti ne oprosta. Zato poslušajmo što je Bog rekao za one koji čine zlo: „Mržnja i srdžba jednako su gnusne i grešan ih čovjek obje u sebi nosi. Tko se osvećuje, njemu se Gospodin osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove. Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti. Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje?“ Svaki dio zloće ne oprosta širi se kao zloćudna metastaza. Zastani danas. Oprosti svima i ne boj se. Svoju parnicu predaj Bogu i živi u miru. Onaj koji mrzi uništava samo sebe zato se oslobodite u snazi Kristovog oprosta.
Neka nam Gospodin bude snaga utjehe i njegova ljubav neka nam bude snaga u oprostu. Ne bojmo se biti Božji. Opraštajmo jer ako ne oprostimo ni nama se neće oprostiti. “Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.“
don Damir Bistrić
