Cijeli ovaj tjedan isprepleten je radošću.
Svakim danom nasuprot svega i usprkos svih onih koji žive u crnilu svoje duše Bog nas spašava tame i zlih namisli te nas hrani radosnom hranom, ljubavi koja posvećuje. Ovo su dani snažne priprave za kulminaciju rođenja Gospodinova.
Otvoreni Božjoj ljubavi spoznajemo koliko je Bog snažniji od svih ljudskih tlapnji, površnosti i svega onoga što oni koji su u sebi neostvareni htjeli postići kroz različite oblike ponižavanja ismijavanja i izrugivanja.
Za nas je Bog pripravio velika spasenjska djela. Čupa nas iz tame beznađa. Udaljuje nas od svih onih koji ne mogu podnijeti savršenstvo ljubavi. To njihovo siromaštvo duha samo je za nas poticaj koliko je važno biti s Bogom koji je svetost života.
Onaj koji živi s Bogom dobro zna koliko je On onaj koji je izvor novoga rađanja na novi i bolji život. Zato nas i želi pripraviti usprkos svih onih koji bi htjeli ovo sveto vrijeme obezvrijediti i poniziti.
Svaki koji ponižava sveto samo pokazuje koliko je sitna duša koja u sebi nema ništa. Bog je uvijek onaj koji posvećuje zato danas tri dana prije samog radosnog događaja Kristova rođenja slušamo hvalospjev ljubavi koji je sva divna obnavljajuća milost s kojom se Bog po ljubavi ostavlja za sva vremena.
Krist koji dolazi u sebi nosi svu radost. Premda je ovaj naraštaj slavi nepoznanicu – Xmas, Kristov nered – Christmas mess. Naraštaj koji sve više je zadojen mržnjom i netrpeljivošću prema svemu svetom a osobito prema Isusu Kristu sebe je obavio božanstvom svojih manijakalnih histeričnih potrošnja koje im pružaju samo još veću prazninu i besmisao. To je naraštaj koji želi živjeti bez Onoga koji jest. Bez Boga. Bez života.
Nema divnije ljubavi nego današnjeg snažnog odgovora Marije na ono što joj je Bog povjerio. Biti majka sina Božjega otvara nebeski zanos na zemlji u kojem se ponovno uspostavlja kozmos. To je onaj iskonski dar koji Bog povjerava čovjeku jer dobro zna da se samo tako ostvaruje mir na ovoj zemlji.
Na nama je danas vjernicima započeti iznova pružati slavu i hvalu Bogu. To je naše poslanje. Ne da je to Bogu potrebno. Tako lijepo stoji u jednoj euharistijskoj molitvi koja kaže: Tebi naše molitve nisu potrebne, ali je tvoj dar što smo ti zahvalni. Po našim hvalospjevima ti ne bivaš veći nego mi stječemo milost spasenja. Zato danas uzdignimo svoja srca jer velika su nam obećanja dana. Svi koji misle da će svojom silom nadjačati Boga i njegove ponizne sluge samo mogu živjeti u svojim fantazijama. Oni koji misle da će Božić proslaviti svojim prejedanjem i pripijanjem premda prepuni sebe ostat će prazni jer ni jedna hrana ne pruža ništa osim praznine uz sveopću svađu i razdor.
Otvorimo se Duhu Svetom i neka u nama poput Marije nađe dovoljno snažne ljubavi koja ga slavi. To je Božje rođenje. To je snaga silaska i dolaska među nas onoga koji je posvetio čovječanstvo za velika djela svoje neizmjerne ljubavi.
Krenimo putem novog rođenja po milosnom Božjem rođenju. Manimo se svih onih koji uvijek imaju potrebu sebe stavljati na pijedestal obožavanja a u ove dane unose među nas nemir nestrpljivost i bilo koji oblik svoga zlog srca. Maknimo se od onih koji nose zlo u sebi neka u njemu uživaju a mi se priklonimo Božjoj ljubavi koja obnavlja lice zemlje. Te s Marijom veličajmo Gospodina jer velika nam djela učini sve silni. Opet smo radosni.
»Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje! Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«
don Damir Bistrić
