Svjetlo, koje su pastiri vidjeli na betlehemskim poljima i obasjani tim svjetlom pohitali u Betlehem i prepoznali Božje djelo spasenja u malenom djetetu u jaslama, svijetli i dalje u ljudskoj povijesti i u ljudskim srcima. Ono obasjava siromaštvo onih najsiromašnijih, nevolje onih najnevoljnijih, žalost onih najžalosnijih, odbačenost onih najodbačenijih, potlačenost onih najpotlačenijih – ta svjetlost iz Betlehema postaje oslobađajuća svjetlost za mnoge.
I u ovom događaju Božića ponovno dolazi do izražaja činjenica da Bog djeluje iz ljudske situacije, iz ljudskoga života, zapravo iz čovjeka, odnosno iz nemoćna djeteta. To je logika Božje paradoksalnosti koja ne upotrebljava silu kako bi pomogla čovjeku, nego mu progovara iz njegova svijeta, njemu razumljivim jezikom. Poruka božićne noći glasi: Božja riječ je postala konkretnom osobom Božje Ljubavi otvorena prema svima koji je hoće čuti i prihvatiti, koji se hoće zaputiti u Betlehem.
Međutim, Božić ostaje i veliki poziv čovjeku da se otvori Božjoj Riječi Ljubavi koja je konačno izrečena u ljudskoj povijesti kao Riječ koja znači život. Čovjek je pozvan da u tami ovoga svijeta prepozna svjetlo Riječi koje osvjetljuje put kroz život. Pastiri su se vratili ponovno svojim stadima, u tamu, ali je njih nosilo svjetlo koje su vidjeli u Betlehemu. Neka i u nama zasvijetli svjetlo Božića kako bismo i mi u tami vlastitoga života mogli živjeti od Svjetla koje nas je obasjalo!
Izvor: Svjetlo riječi
