Kad je jedan štićenik sv. Filipa Nerija upitao zašto je tako teško slijediti evanđelje, Svetac mu je odgovorio: Zato što je jednostavno…
„Znate li kada gubimo mir? Kad počnemo gledati samo jednu stranu neke osobe – jednu stranu koju ne volimo – zanemarujući osobu kao cjelinu. I tada kritiziranje uđe u naše srce. Zaboravljamo sve ostalo. Fokusiranjem samo na tu jednu stvar koja nam smeta, postajemo slijepi. Čak i ako je taj nedostatak, loša navika ili grijeh stvaran, zbog zaustavljanja na njemu, gubimo iz vida ljepotu života te osobe, ono što je ranije činila, što je dala, što je pretrpjela, itd.
Zatvaramo se u ograničenu i posve iskrivljenu svijest o toj osobi jer smo postali zatvorenici te jedne malene stvari.“
„I tako gubimo zahvalnost! A bez zahvalnosti, ne možemo imati mir. Zahvalnost otvara vrata mira. U međuljudskim odnosima nas tako lako može uzrujati karakterna crta neke druge osobe, koja nam se čini nepremostivom! Zašto ne bismo mogli prijeći preko toga? Zato jer smo ograničili svoj pogled! Kad se to dogodi, trebali bismo reći: ‘O, na putu sam da uništim mir!’“
„Moramo donijeti osnovnu odluku – da uvijek budemo zahvalni i da imamo oštro oko kako bismo uvidjeli što drugi čine za nas, pa čak i ono što Bog čini za nas preko drugih ljudi. Smeta li mi danas kiša? Bogu hvala, današnja kiša ometa moje planove, ali možda je Bog šalje da pripremi zemlju koja će nas prehranjivati idućeg ljeta. Moramo prošiti svoj pogled i dopustiti milosti da djeluje ondje gdje mora. Mojom zahvalnošću uvijek će se vratiti i moj unutarnji mir.“
Izvor: S. Emmanuel Maillard,Skriveno dijete Međugorja
