Vrijeme u kojem živimo ostavlja pečat na naše međuljudske odnose. Vidimo da je ovo vrijeme kada se sve odvija strahovitom brzinom.
Upravo ta brzina uzima svoj danak te se odražava na naše međusobne odnose, i zato živimo u svijetu površnih odnosa, odnosa koji su toliko plitki i kojima je potrebna samo jedna sitnica da se uruše i zauvijek nestanu.
No nije sve tako crno. Od pamtivijeka postoji ljudi koji njeguju vrstu komunikacije koja zahvaća cijelovito čovjekovo biće, komunikaciju koja nas povezuje do same naše srži, a zove se empatijska komunikcija. U njoj drugoga ne slušamo samo očima, već slušamo srcem. Njoj nije samo za cilj razmijeniti informacije, kritizirati i osuđivati, već drugoga duboko razumijeti i prihvatiti sa svim njegovim osobinama, pozitivnim i negativnim.
Ona nije usmjerena samo na različite vještine komuniciranja koji izgrađuju odnos, već teži da dođe do onih najdubljih motiva koji drugu osobu pokreću, i da s njima otvori novu perspektivu odnosa koji će gledati iznad međusobnih konflikata i sukoba. Kada osoba preuzme odgovornost za izgradnju odnosa sa drugima tada se taj odnos ne zadržava samo na površini, već ide u duboko polje međusobnih prožimanja.
Empatijska komunikacija je nešto tako moćno jer ima snagu mijenjati našu zajedničku budućnost. Ona je ljekovita jer zacijeljuje naše osobne rane. Empatijska komunikacija je jedan novi prostor u kojem otkrivamo dubine prijateljstva koji nam u različitim životnim krizama pomažu kao oslonac da ne izgubimo sebe. Ukoliko ne prijeđemo na ovu vrstu komunikacije brzo ćemo se isprazniti i pitati zašto postajemo jedni drugima dosadni i gdje su nestali oni lijepi osjećaji među nama. Kada sa srcem uđemo u odnos dobit ćemo odnos pun ljubavi i razumijevanja. A takav odnos svi priželjkujemo.