Tako je dragocjeno pratiti našega Gospodina koji nam je uvijek blizu u svakoj životnoj situaciji. Ići s njim i gledati ovaj svijet njegovim očima svakom od nas postaje poticaj za bolji i pravedniji život. Jer samo s njim moguće je zaći u okrilje boljitka i sigurnosti.
On nikada ne rafinira situacije u kojima se nalazimo. Uvijek je konkretan prepun ljubavi prema svakom od nas zato je njegova poruka života djelotvorna i za nas uvijek ohrabrujuća. Božji govor je uvijek konkretan. Bog nije opterećen samim sobom kao što je to čovjek. Mnogi će zato pa i teolozi iz svoje ranjenosti i svojih vlastitih interesa pokušavati davati svoje objekcije o onom što je Isus živio i naučavao. No Isus koristi svaku prigodu i svaku situaciju da nam podsvijesti kako naše spasenje započinje ovdje i sad. U ovom darovanom vremenu skupa sa onima koji su nam stavljeni na životni put.
Krist promatra jednu situaciju koja mu je zorno pred očima. Gleda odnos između bogataša i siromašnog bolesnog Lazara. Gleda kako bogatstvo i raskošnost ruši ljudskost i svodi ljudsko biće samo na potrošača. Gleda kako bogatstvo odvraća čovjeka od njegove čovječnosti i kako ga udaljava od bližnjih ljudi u potrebi. Mnogi i danas u bogatstvu osjećaju moć. Osjećaju kako su oni važni i kroz svoj status žele upravljati dugima ali i s Bogom. Oni manipuliraju sa istinom. I kroz svoje bogatstvo stvaraju svoje svjetove nepravde i izrabljivanja. Nažalost živimo u situaciji u kojem svakodnevno vidimo posljedice tih pomahnitalih kojima je bogatstvo udarilo u glave. Nikakvog dobra iz toga. Mali čovjek, radništvo je na koljenima. I dok obitelji sklapaju kraj s krajem i žive na rubu siromaštva dotle se bogataši razuzdano provode u svojim imaginarnim svjetovima kroz rastrošnost. I danas mnoštvo je onih koji su željni nasititi se i mrvica koja padaju sa njihova bogatog stola jer im nisu isplaćene plaće mjesecima i godinama. Pred ovim mnogi ostaju indiferentni. Ne reagiramo na ovakve u nebo vapijuće grijehe kao da nam nije stalo.
Današnja prispodoba ni pod koju cijenu ne želi da mislimo kako je ovaj današnji bogataš zao ili da ima zlu nakanu prema Lazaru. Jednostavno on ga ne vidi. On ga ne primjećuje. Omamljen svojim bogatstvom svojim grimizom svojom lagodnošću postao je dostatan samom sebi. I upravo njegovo sljepilo smeta mu da bude spašen, da ima život vječni. Naš vrijeme je slijepo na potrebe drugih. Toliko smo spremni drugačije ponižavati. Samo se sjetimo nemilih i ponižavajućih naziva kojima su ljudi spremni druge poniziti posebno one koji su slabijeg imovinskog statusa. Nekoga nazvati pogrdno „lidlić“ ili svome djetetu zabraniti da se druži s djecom koja su slabijeg imovinskog statusa samo govori o statusu tih pokondirenih tikvi. Nažalost takvima koji misle da su bogati oni na svom životu imaju kao na kojekakvoj limenci kad im ističe rok trajanja. Jer bogatstvo na kreditnoj zaduženosti nije bogatstvo već zaduženost do grla u svojoj vlastitoj markiranoj žalosti.
Biti s Bogom naš je konačni cilj. No biti s Bogom započinje ovdje. Nitko sebi ne može kod Boga kupiti svoj status. Niti može odrediti mjesto bliže Bogu. Isus se nije dao podložiti ni kupiti od bogataša i moćnika. On je došao radi slabih i s njima živio, za njih prinio sebe kao savršenu žrtvu i uskrsnuo. To nam otvara novu dimenziju utjehe koja nas onda izdiže iz ovoga svijeta kojim upravlja moć bogatstva. Isus šalje svoje učenike slabima i nemoćnima. Nama potrebitima Božje pravednosti. Nema onoga koji može promaknuti Božjim očima. Niti Bog može biti indiferentan na patnju onih kojima se čini nepravda. Šteta je što ti neki uporno misle da će svojom moći i bogatstvom kupiti budućnost. Oni kažu da novac otvara sva vrata. Ipak jedna ne otvara. Ona najvažnija. Ona najsvetija. Ona iza kojih prebiva Bog. Stvarno bogatstvo nije stvar, bankovni račun nego osoba. Lazar kako mu i samo ime kaže „Bog je pomoć“ skriva blistavu budućnost svakog ovozemaljskog patnika. Tu se krije najveće bogatstvo. Svi smo mi Lazari koji u vjeri imamo toliko sigurnosti jer znamo da nam je Bog pomoć u ovom nestalnom i okrutnom svijetu sijena.
Zato nas i Pavao apostol upozorava da jedino ljubav primjećuje potrebe drugoga. Bez nje ne primjećujemo brige drugoga ni njegove potrebe. Današnje društvo više je socijalno na razini reklame nego li u stvarnosti. Toliki se razmeću i šepire svojim novim zakonima. Povijesnim govorima za govornicom u praznim sabornicama. Toliko puta pokušavaju nas začarati briljantni naslovi, emisije, briljantne konstitucije, ali ako se ne žive i ne provode u život, mogu postati rafinirani način iskorištavanja drugoga. Preko nas Bog želi pravednije i bolje društvo. Društvo koje će iznjedriti novog čovjeka, novu zemlju i novo nebo. Ne dopustimo da iz Lazara se pretvorimo u bezdušne bogataše koji ne primjećuju drugoga. Krist nas po današnjoj prispodobi poučava da već sada stavljamo postavke svojega vječnog života. Života u zajedništvu s njim. Doista ma koliko se god činilo da su naši životi osrednji jer ne posjedujemo u našem životu krije se najveće bogatstvo. Jer iza svakog od malenih i neznatnih stoje velika djela onima koji su u potrebi kroz tolike akcije apele za liječenje bolesne djece, za potrebne u svim oblicima jer u ovim srcima kuca srce svetih. Bogat jer ne primjećuju oni se pred Bogom opravdavaju. Oni protestiraju na nesvjesnost, i to ih osuđuje. Osuđuje ih na vječnu propast. „Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.“ Otvorimo svoje srce Bogu da Bog bude naše ne prolazno bogatstvo. Ono bogatstvo koje nam donosi zadovoljstvo i mir u život. „Crkva treba nepravde nazvati njihovim imenom: izrabljivanje čovjeka po čovjeku, izrabljivanje čovjeka po državi, institucije, kotače sistema, bez obzira na prošle režime. Ona treba svaku socijalnu nepravdu, svaku diskriminaciju, svako nasilje protiv čovjeka, protiv njegova tijela, njegova duha, njegove savjesti, ili njegovog uvjerenja nazvati pravim imenom.“ Sv. Ivan Pavao II.
don Damir Bistrić
