Blizina Boga koji dolazi u naše životne stvarnosti donosi preokrete u životu!

31. nedjelja kroz godinu

Svake nedjelje razmatramo na otajstvenoj Božjoj prisutnosti u Njegovoj svetoj riječi koja nas ohrabruje za život.

Nama vjernicima evanđelje je oslonac u životu koji nas kroz preispitivanje svijesti uvodi u misterij svakodnevnice koju otkrivamo i intenzivno živimo. Možda bismo najradije s obzirom da na današnje vrijeme koje vrvi od svakakvih znanja i mudroslovlja najradije se isključili, no Evanđelje nam to ne dopušta. Ono nas želi zaintrigirati za sve veću brigu za svoj život, za otkrivanje Boga koji je bogat milosrđem i ljubavlju.

Danas se ispred nas odigrava najdramatičniji susret u povijesti Izraela. Susret javnog grešnika s Bogom. Iz ovog susreta mogli bi smo izvući mnoštvo dobrih smjernica za vlastiti život. Dok smo prošle nedjelje imali ispred sebe Krista koji jasno diže svoj glas za svakog koji biva izvrgnut podcjenjivanju i vraća čovjeku izvorno dostojanstvo ljubljenog stvorenja Božjega, danas to isto stavlja na duhovnu razinu. Zakej čije ime znači „onaj koji je čist“ živi suprotno onom kako se zove. Doslovno takvi su i naši životi. U svakom trenutku imamo različite načine na koje se predstavljamo. Na svakoga koji nam je važan imamo svoj vlastiti sistem u kojem se svijetlu želimo pristavljati a iza kulisa života stoji neki drugi ja koji ne odgovara ispravnosti realnog života. Takav način nas naprosto razdire jer ne živimo ono što jesmo. Živimo ono što po nama drugi misle kako bi smo trebali. Zato taj zakejevski stav je za nas problematičan no u sebi ima putokaz.

Čuo je da će njegovim krajem proći neki prorok za kojim ludi cijeli Izrael. Svi o njemu pričaju. Ma doista čudo neviđeno. Zar to postoji takvo nešto na svijetu. Kažu da govori razumljivo. Kažu da nikoga ne osuđuje. Kažu da je dobar i da čini dobro. Kažu da liječi i da sve zna. Sve zna. I odlučuje se kao i svaki suvremenik kao i  mi danas upoznati i otkriti tog čovjeka koji kaže da je moguće živjeti sveto, dobro, kvalitetno bez robovanja bilo čemu. Taj isti Zakej koji je bio nadcarinik sve svoje imanje stekao je na nepošten način koji su mu omogućili neku drugi koji su upravljali svijetom a sav njegov svijet je bilo njegovo nepošteno imanje koje mu je bilo jedina utjeha i priznanje da je uspio u životu. Lako se nasamarimo i mi prihvatiti onaj način života u kojem nas više razumije naše imanje nego li naša okolina i naši bližnji.

Što nedostaje tadašnjem svijetu nedostaje i danas. Svjestan svega. Rulje koja bi mogla biti nasilna prema njemu. Onako sitan. Odlučuje se i on sudjelovati u svem tom dočeku Sina Božjega. Ali kad si malen ne vidiš ništa. Nemaš nikoga da ti otvori dobar pogled prema onom što želiš vidjeti. Penje se na smokvu i zbiva se susret. Susret pun sućuti i razumijevanja. To je trebao ovom čovjeku. Zakeju siđi brzo danas ću kod tebe. Jer nema većeg poniznog stava već kad se čovjek pred Bogom prizna čovjekom jer je do sad igrao životnu ulogu boga. Božja blizina ne zbiva se za neke druge. Zbiva se na nas grešne. Jer što će Bog farizeju kao i nekim oholim licemjernim kršćanima. Oni znaju što i kakav bi Bog trebao biti. Takvoj vjerskoj eliti, Bog je bio da ga se uhvati u riječi i djelu. Da ga mogu ogovarati, prosuđivati i procjenjivati. Provjeravati njegovo božanstvo. Utvrđivati jeli poštovao ljudske izmišljotine. Svratio se u grešnika. Ajme. Užas. Zašto? Jer je narušio sav njihov pogled i vjerske kreacije. Jer su Božje napustili a počeli štovati ljudsko. Prionuli su uz ono što je Bogu mrsko kako kaže pismo. Isusovo čudo je baš u tome što je tražio grešnike. Tražio je dobrotu u grešnicima. Zato su u njemu grešnici našli prijatelja.

Blizina Boga koji dolazi u naše životne stvarnosti donosi preokrete u životu. Ispravljati nepravdu koju smo nanijeli kao i Zakej. Svjestan svoje slabosti i Božje svemoći u ljubavi započinje njegov novi život. Transformacija u vjernika koji je osjetio Božju ljubav. I koji nastavlja živjeti svakodnevno Božji poziv obraćenja. Pred istinskom ljubavlju, pred pravednošću i dobrotom čovjek se uvijek osjeća grešnikom. Pred istinskom ljubavlju uvijek se osjećamo malenima. Zato je i najokorjeliji grešnik malen pred ljubavlju. Jednostavno, ljubav i dobrota se ne suprotstavljaju suparnički niti izazivaju suparništvo. Ljubav ublažava svako nadmetanje, svaku lažnost, zato je čovjek pred njome malen, pred njom se klanja.

Grešni Zakej bio je otpisan od sviju, svi su u njemu gledali samo loše. Svrstavali su ga među loše, pa i on sam sebe. Svi ga osuđuju. I sada mu Isus pristupa i otkriva u njemu što niti on sam ne zna niti su drugi zapažali. Isus budi u njemu dobrotu koja ga preobražava. On je iz te otkrivene dobrote spreman je odreći se svega onoga što ga je od toga udaljavalo. Zakejev život je naš život usudimo se danas spustiti u razinu čovještva kako bi na Bog uzvisio. Samo slobodan čovjek može doživjeti sreću i puninu života. Isto tako mi sami sebi možemo nametnuti ropstvo, ali i slobodu. Isto tako sretno živjeti znači prihvatiti svoj život kao dar koji nam dan. Isto tako pozvani smo da i mi budemo dar. Neka naša životna situacija ne bude naše opterećenje već je darujmo Bogu da je izlijeći svojom ljubavlju jer „Danas je došlo spasenje ovoj kući“ „Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!“ Tebe traži. Mene traži. Otvorimo mu vrata svojih kuća neka uđe, pozovi ga, neka se molitva u njoj čuje i zahvaljivanje za sve što učini slugama svojim.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

5 + 3 =