Postoje trenutci kad se ruši sve ono za što smo živjeli. Kada u pitanje dolazi smisao onoga što jesmo. U što vjerujemo jer lako je vjerovat kad sve ide onako kako smo mi zacrtali.
U takvoj situaciji čuti riječ ohrabrenja, nade, vedrine budi u čovjeku novu životnu snagu. Takvu su riječ čuli pripadnici Izabranog naroda koji su se našli u izgnanstvu. Sve je izgledalo propalo i izgubljeno. Ostali su bez igdje ičega i bez domovine i svojih dobara i bez Hrama i bez nacionalnog i ljudskog ponosa. Izgledali su kao iskorijenjena i osušena biljka sred pustinje. Međutim prorok Izaija veli: „Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava. Recite preplašenim srcima: budite jaki, ne bojte se. Evo Boga vašega…hita da vas spasi.“ Poziv je ovo koji je u ovom vremenu došašća upućen nama. I to s razlogom i naš svijet u kojem živimo kao u dane proroka Izaije, u moralnom pogledu više nalikuje pustinji, paklu. Kažemo da više nema smisla, umorili smo se. Stvarnost u nama i oko nas izgleda kao „sasušena zemlja“ ali Bog govori o njezinom procvatu. Nama danas je upućena ova riječ nade. Bog nam uporno, govori da se trgnemo, da se ohrabrimo, da se veselimo, iako možda ne vidimo razloga za radost ni u svojoj obitelji, ni u društvu: jer evo Bog sve čini novo, „Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste.“ Gospodin nas sokoli: „Budite jaki, ne bojte se.“ Kako da budemo jaki, kako da se ne bojimo? Kako da ne sumnjamo? I predobro poznajemo vlastite mogućnosti, vlastite slabosti, vlastite sklonosti prema onome što nije dobro. Bog je onaj koji u nama i po nama može i hoće činiti velike stvari.
Ivan Krstitelj prorok koji je rukom pokazao Onoga što su ga generacije i generacije kroz vjekove čekale, našao se usred ljudske nepravde. U Herodovu je zatvoru. Očekuje ono što se jedino moglo očekivati u zatvoru okrutnog samodršca, smrt. Taj Ivan šalje Isusu pitanje: „Jesi li ti onaj koga čekamo?“ A već ga je jednom predstavio mnoštvu, već je jednom za njega svjedočio, govorio je o njemu. Zašto sada pita? Zar i On sumnja?! Usred ljudske pustinje ispunjene pijeskom zla hoće znati, biti siguran. Isus mu odgovara: „Recite mu što ste vidjeli i čuli.“ Već se Kraljevstvo Božje počelo događati: „Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, siromasima se propovijeda vesela vijest.“ Ivane možeš mirno završiti trku, mirno može položiti svoju glavu da ti je krvnici odsijeku, možeš mirno staviti svoju žrtvu na oltar, jer je počelo novo milosno vrijeme. Bog je među nama. On je naša nada i oslonac i smisao! On je budućnost kojoj hitamo, u kojoj se preporađamo za vječnost!
Svjesni smo toliko puta nagrđujemo sliku Božju u sebi. Izgleda nam to sve nepopravljivo, neobnovljivo, mislimo ne vrijedi truda opet nešto pokušati. Pa ipak Bogu je sve moguće. Isus želi da otvorimo uši i da čujemo danas. Da prohodamo kršćanskim korakom, bez obzira što smo skloni odgovoriti. Možda, tko zna, drugi put, pa ne znam vidjet ću! Kršćanin je prije svega čovjek nade! Uza sve sumnje i ograničenja. Vrijedi se odvažiti ovih svetih dana došašća i početi iznova. Bog ti po Isusu i ovog Božića daruje novi početak. Tvoja dobra volja, prosvjetljenje Duha Svetoga, neizmjerna Božja milost i sakrament ispovijedi učinit će da «zemlja sasušena» procvjeta. Darovao ti je svoga Sina da te otkupi, darovao ti je svoga Duha da te vodi, podiže, jača, prosvjetljuje, dao ti je svoju riječ da te pouči. Dao ti je sama sebe!
Zato se danas upitajmo: Jesam li ja onakav kakvog me Bog želi? Hoću li dopustiti Bogu da me učini velikim? Kako? Budi ponizan, skroman, utvrđen u istini, ne poput trstike koju ljuljaju vjetrovi ovoga svijeta. Napustiti grješan život. Okreni se k Bogu. Puno je lakše ostati „pustinja“ koja se razbacuje treptavim svjetlima i kičem. Oni koji su Njegovi uvijek će biti u pustinji ovog svijeta. Bit će u tamnici poput Ivana ali ostaju slobodni. Strpljivi u nadi! Dok oni koji su u sjaju i raskoši nalaze se na modernim kraljevskim dvorovima, klimaju glavom, lijepo se smiješe. jer tu se nalaze mekani jastuci za one koji se odriču vlastite slobode u zamjenu za lagodan ovozemaljski život.
Osvježenom vjerom uđimo u Otajstvo Onog što nam kao zraka sunca dolazi s neba, dopustimo da nas zahvati to božansko svjetlo Nade da bi progledali, prohodali, očistili se, čuli, ustali iz mrtvila i bili radosni baštinici Evanđelja! Amen!“
don Damir Bistrić
