Čovjek današnjice okrenut je prema sebi. Vječno gleda kako bi sebe stavio na prvo mjesto. Više nema vrednota koje se njeguju. Svatko je postao dvoličan u svemu. Jedno se govori, a drugo se čini. Svi sve znaju. Svi misle kako su važni kako su svemoćni i sa svima manipuliraju.
Taj svijet koji je postavljen na lažnim temeljima ima za posljedicu da se među nas uvukla otuđenost jer nam je vrlo važno zadržavati visoko mišljenje o sebi. Sve je više profila koji liče na kapelice a iza se kriju razvaline koje bi htjele drugom držati lekcije u vlastitoj ne vjerodostojnosti. Isus gledajući svoje apostole i svoje učenike svjestan je jednog krutog društva koji je stvorio čovjek. Čovjek koji bezdušno želi upravljati sa Božjim otajstvima. Udaljeni od izvora vjere. U nepoznavanju evanđelja i učiteljstva svatko se želi osvrnuti na ono što mu ne pripada. Tako u koje god društvo zađete. Svi o svemu znaju. Svi su ekstra političari reklo bi se kad ih se sluša da bi ti isti riješili sve probleme svijeta. Svi su veliki ekonomisti oni znaju sve kako bi rasporedili kapital svijeta samo svoj džep nikako da stave u red. Svi su veliki liječnici, sipaju dijagnoze kao iz rukava, ni najveći stručnjaci u zdravstvu nisu im ni do koljena. Svi su veliki vjernici, oni bolje znaju i od samih biskupa kako se vodi Crkva i kako će napredovati. Svi oni svaštare, kriju se iza svoje neupućenosti i ništa nam ne kažu već samo jedno da smo postali bolesno devijantno društvo koje samo brine o jednom vlastitom sebeljublju bez kredibiliteta. Svatko se od vjernika nalazi pozvan svom župniku prigovoriti kako bi trebao voditi župu. Oni najbolje znaju sve što njima treba. Oni znaju sva svoje papirnata prava, a to što ih nema na misi što ne žive svoju vjeru to što su pogani i što poganski žive kako da Boga nema to je ništa.
Bog je svakom od nas povjerio dar vjere da u njoj rastemo. Rast u vjeri iziskuje poniznost i potpuno predanije Božjoj volji. Biti predan Božjoj volji traži vjerodostojnost i vjernost. Bez vjernosti nema istine. Nažalost tražiti vjernost prema Bogu nije moguće ostvariti bez vjernosti prema čovjeku. Svi znamo da je danas tako teško pronaći iskreno i vjerno prijateljstvo. Danas se iza svakoga upoznavanja krije samo jedan veliki interes i želja za iskoristiti. To je bolest društva koje je zasnovano na vezama. Više nigdje ne možeš bez veze. Možeš biti najškolovaniji, najbolji u vrsti, ali ako nisi politički podoban ne možeš se niti zaposliti, a kamo li ostvariti se za dobrobit društva i društvene zajednice. Sve oko nas stvarano je na laži. Poput metastaze postoji samo rodbinsko zapošljavanje. Napredovanje je privilegij samo odabranih jer ostali ili nemaju dovoljno zvučno prezime ili će pak ugroziti one koji svojim funkcijama kredibilitetom i učenošću ne pripadaju. Sve danas što čujemo oko sebe samo je stvar onih privatnih malograđanskih interesa koji ne poznaju ni pravo ni pravdu već svoju hajdučiju i samovolju. I naravno naše društvo tako i funkcionira. Svi su veliki vjernici svi veliki katolici, u to im ne smiješ dirnuti jer tada si njihov najveći neprijatelj kojem je zapečaćena budućnost. Tada ćeš dobiti etikete na pravi Boga do kraja života koje će te dovesti da postaneš neprimjetan izoliran od svih i svakoga.
Znao je Isus što moraju proći njegovi učenici. I sam je svakodnevno bio izložen onima koji su mu držali lekcije. Oni i samom Bogu su sposobni naći mane. Gledajući svoje učenike u tom osinjem farizejskom gnijezdu usmjerava ih da gledaju stvarnost oko sebe realno bez ikakvih korekcija i fotoshopova. Jer biti učenik Kristov nije isto kako i biti u svijetu koji je izigrao i vječno izigrava Božju vjernost. Kako neki lako misle da sve mogu. Nemaju granica. Oni su silnici koji su u svim porama i zahvaćaju sve društvene razine. Toliko je onih koji su slični iz današnje prispodobe. Oni stvaraju svoju pozadinu. Izlaznu strategiju. Zlu ne trebalo. Kako se god promijeni sistem oni su uvijek na vrhu. Nije to lukavost. To je nečovještvo. Nepoštenje. Nepoštovanje svojih stavova i vrijednosti koje su prioritet vrijednosti i vjernosti. Svima nama daje Gospodin da mudro i s ljubavlju upravljamo svojim životom da ga uludo ne koristimo i ne protratimo. No u našem životu lakše je koketirati sa svim. U svoju vjeru pokušavamo sve i svašta staviti. Tako se lako ostavljamo evanđeoskog Isusa koji nudi istinu i život. Na nama je da svojim životom odlučimo jednom za svagda ili smo vjernici ili nismo. Vjernost se ni u kojem slučaju ne može imati čovjeku koji je s maskom, niti se od takvoga može očekivati povjerenje. Svaka dvoličnost je korijen svake nevjernosti i nepovjerenja. A vjernost prihvaća stvarnost kakva jest, prihvaća čovjeka kakav jest, ne ideju o njemu. Zato povjerenje pomaže čovjeku da izraste u čovjeka i da živi istinsku vjeru. Vjernost je bitna čovjekova kvaliteta. Vjernost je jača od svake prevare. Nažalost nemamo povjerenja ni prema samima sebi jer smo postavili neke lažne slike o sebi pa ne znamo se izvorno ponašati. Vrlo važno i vrijedno je što ranije sebe spoznati u svim ponašanjima. Jer ljudski život je jedan mozaik. Sastavljen je od malenih stvari koje su bitne za život. Zato su malene stvari vrlo važne za veliki život. Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj. Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u velikoj. U najmanjem vjeran – u najvećem vjeran! U najmanjem nepošten – u najvećem nepošten!
Danas pred svojega Gospodina stavimo sve svoje potrebe, sve svoje uzdanje. Bolje je imati vezu sa svojim Bogom, negoli sve ljudske veze. Jer onaj koji je s Bogom može postići sve, pa i kada se sva ljudska vrata zatvore. Kada njihov sarkazam, ironija i zlopamtilo samo postaju njihovo vlastito oružje koje će ih zateći jer su željeli naškoditi vjernima. Ne ponašajmo se kao oni koji ne vjeruju. Ne živimo poganstvo koje se oslanja na nekom novom lažnom mesiji koji nije evanđeoski. Prianjajmo uz sveto jer nas to izvodi iz svih zemaljskih tjeskoba i boli.
Ostanimo vjerni svom Gospodinu, znajući da nijedna ljudska haračlija i samovolja nije dugotrajna. Svaki onaj koji jadnika tlači koji ponižava pravedna i optužuje ga pred Bogom neće proći lako. Samo svom Bogu vjerujmo, u njega se uzdajmo. „Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.“
don Damir Bistrić
