»Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!« Kaže mu Natanael: »Odakle me poznaješ?« Odgovori mu Isus: »Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.« Nato će mu Natanael: »Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!« (Iv 1, 45-51)
Jedan od čestih razloga ljudske patnje jest samoća koju čovjek osjeća s vremena na vrijeme. Nije tu riječ o nedostatku društva ili izoliranosti od drugih ljudi, već ona duboka, najdublja čovjekova potreba, da bude prepoznat i priznat u svom postojanju. I iako se to priznanje i prepoznavanje događa u obitelji i društvu, ipak ostaje onaj najintimniji dio u kojem se čovjek pita o svom postojanju, stojeći pred svijetom i cjelokupnim svemirom.
I u toj najintimnijoj sobi vlastitog postojanja čovjek nije sam: tu je Onaj koji je ispunio svaku samoću i svaku osamljenost, koji se uprisutnio u svakoj ljudskoj nevolji i svakom ljudskom postojanju. Njegova prisutnost jest ljubavni pogled prema čovjeku kojem govori: vidim te – ljubim te.
don Boris Vidović
