Da nas Bog nije trebao tamo gdje jesmo, ne bi nas ni bio tamo stavio.
Ali kako pronaći taj razlog, kako otkriti smisao zašto baš u ovo vrijeme i ovaj prostor? Kako prihvatiti ovo krivudanje puteva, povremeno lutanje i zapreke koji se nalaze na našem putu? Kako udarce i povrede pozitivno gledati znajući da nas nešto uče, da nas na nešto usmjeruju, da nešto u nama ojačavaju što je slabo i suviše krhko.
Da nas Bog nije trebao tamo gdje jesmo, ne bi nas ni bio tamo stavio. Ali kako shvatiti da niti jedan susret i niti jedan događaj nije slučajan, da su razlozi koji stoje iza njih duboko isprepleteni i povezani? Kako shvatiti da oluje i struje svijeta nisu da nas zbace s pravog puta već da utvrde našu sigurnost, pokažu našu vjernost, ojačaju našu strpljivost i na kraju pokažu našu ljubav prema onome kome smo se zaputili.
Da nas Bog nije trebao tamo gdje jesmo, ne bi nas ni bio tamo stavio. Sve se to samo vjerom razumije, vjera otvara one prostore u nama za koje nismo ni znali da postoje, vjera koja bez velikih pitanja daje velike odgovore i mijenja našu svakodnevicu. Sve se to nadom razumije, nadom koja ima utemeljenje u križu Kristovu, u nadi koja izgleda da ide protiv svake nade, a zapravo je onaj najdublji temelj svega što postoji.
Samo se povuci u molitvu i odgovori će početi stizati jedan za drugim, snaga u trpljenju rasti će iz dana u dan, jer ćeš u molitvi shvatiti da naši planovi nisu slični Božjim planovima i da je ono što On želi za nas tisuće puta bolje nego što mi želimo za sebe. Smisao tvoga života bljesnut će ti pred očima kada počeneš svijet i druge promatrati onako kako ih Bog promatra, kao njegovu djecu i svoju braću i sestre koji trebaju mnogo ljubavi.
