Naši životi su različiti i doista vrlo složeni. Da bi se dogodila promjena života potreban je proročki susret s Kristom koji je ozdravitelj čovjekova života njegove povijesti, sadašnjosti i budućnosti.
Zato i današnje evanđelje nam je poticajno kao ono koje nas usmjeruje prema Kristu Gospodinu. Mi osobno postajemo proroci, navjestitelji, toliko željkovanog Mesije no da bi se to dogodilo iz našega života očitava se da li isijavamo onim proročkim žarom u kojem znamo o kome svjedočimo ili ne. Drugima tada predajmo ono što imamo. Pouku o zdravim evanđeoskim načelima života. Poticaj dobrim Kristovskim primjerom i naviku na dobro ponašanje i ustrajnu molitvu.
Teško je biti prorokom danas. Ponekad se pitamo gdje bi trebalo prorokovati i kome. Onima kojima je to doista i najzahtjevnije. Svojim ukućanima. Svojim najbližima. Oni znaju kakav život živimo. Da li je istinit ili kontradiktoran onom što govorimo. Lako je glumiti i sebe plasirati onima koji su nam neznanci. Zato je danas svakom od nas stavljeno na razmatranje ono naše svjedočenje koje prati naš život. Lako je naučavati i pričati priče no život sve kaže.
Došašće je trajno svjedočanstvo koje u sebi donosi blagodat milosti i milosrđa. Naše je prepoznati svoje stanje u kojem jesmo i odazvati se pozivu za život predanja i svjedočanstva vjere. Nekada je u davnini došašće bilo vrijeme posta. Kako smo mi sve odbacili što je dobro a prigrlili lakše oblike ostalo smo neispunjeni. Kao što je Ilija četrdeset dana putovao pustinjom bez hrane, sve dok na gori Horebu nije smio iskusiti Boga tako bi se i u našem adventskom hodu trebao naći post koji će kulminirati susretom rođenjem Svevišnjega. Neka se naš život zrcali Kristom kojega navješćujemo i ljubimo.
don Damir Bistrić
