Naše iščekivanje proslave Božića sve se više približuje. Dani iskrenog i poniznog došašća su nam obilježeni zornicama, molitvom i djelima ljubavi, blagoslovima, nesebičnim darivanjem ljubavi. To je iskreno došašće radosnog iščekivanja Boga koji ima doći.
Čekamo onoga koji obnavlja lice zemlje. Iščekujemo onoga koji nosi i donosi radost spasenja. Obnavlja naš život i posvećuje naša zajedništva. Zato smo u tolikim pripremama. Tolikim odricanjima i malim radosnim žrtvicama. Kad nam netko važan dolazi u posjet onda se svemu posvetimo jer ga želimo ugostiti kao oni koji kroz mnoštvo gesta pokazujemo svu svoju ljubav i naklonost. Na taj način želimo iskazati svu svoju zahvalnost i radost jer nam je stalo do onih koji nam dolaze. A ljubav sve čini snažnim i novim. Samo sa ljubavlju možemo prepoznati Božansku ljubav koja silazi među nas. To je ona ljubav koja u sebi nosi sve ono što nam ovaj svijet ne daje i u svojoj sterilnosti ne može dati. Naravno da je onda ovaj svijet pokušava imitirati. No svaka imitacija je loša kopija još kad je na lošim temeljima onda je to katastrofa. Zato je za nas kršćane itekako važno pripremati se ozbiljno za onaj dar ljubavi koji se nikada neće moći komercijalizirati.
Božja ljubav se ne da kupiti. Boga se ne treba odobrovoljavati kako bi sišao među nas. On je onaj koji dolazi k nama u svim situacijama koja nas uništavaju i pritišću. On je naš, s nama Bog. Zato će mnogima došašće i ove godine biti ogromno opterećenje jer tko može izdržati pod tolikim pritiscima i teretom koje diktira ova bezdušna potrošačka diktatura koja nam sve određuje. Što se više od nje odmaknemo prepoznat ćemo koliko nam je bitno ono što nam svima u svim društvenim nivoima nedostaje. Praznine današnjega doba najjasnije se očituju u onom kako živimo i kako to javno pokazujemo. Dovoljno je proći po nekim institucijama koji su u podnožje svojih borova duginih boja postavili dinosauruse, vile, vještice, zombije, gremline. Dapače svatko ima pravo slaviti ono što mu je u srcu i u duši. Nitko nikom ne brani iskazivati sva svoja uvjerenja i ekstravaganciju. Valjda je njima važno obezvrijediti, poniziti sve sveto i dobro. Možda ti misle kako će na taj svoj način iskazati neku provokaciju kojom će isprovocirati kršćane. Dovesti ih do ruba burnih reakcija. Za nas to nije važno jer znamo da vanjština govori o velikodušnoj toleranciji onih koji se vole zaklinjati i pozivati u svim prilikama na ljudska prava i slobode. Živjeli smo mi i u vremenima kada je sama kupovina bora bilo znak za uzbunu. Ipak sve ima svoj kraj svaki sistem svaki oblik ugnjetavanja i ponižavanja, svaka dvoličnost. No sa svetim se ne da rugati. Sveto pripada dimenziji koja nije od ovog društva. Sveto pripada samo onima koji žele živjeti sveto. Sve ostalo je parodija koja je toliko prisutna u bezvjerskim običajnicima sa kršćanskim predznakom koji će završiti sa Božićnim patiyem.
Pred nama je vrijeme da u sebi uspostavimo sigurnost i ljubav kojom se Bog očituje. To je ono što kaže danas Ivanovim učenicima. „Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.“ Neka ova nedjelja radosti u nas unese pravu radost. Rasteretite se od svih budalaština koje kažu da nešto morate. Ništa se ne mora. Ljubav se nikada ne može ničim izmjeriti ničim kupiti. Danas je običaj da majke darivaju svoju djecu i ukućane. Volio bih da znamo primiti darove naših majki koje se nikad ne može ničim procijeniti, usporediti ni kupiti i da im znamo zahvaliti. Prepuno nas darivaju svakodnevno. Prepoznajmo to. Tu je neizmjeran zagrljaj prepun topline i nesebične ljubavi. S toliko ljubavi spremljen ručak. S toliko požrtvovnosti briga o našoj urednosti. Dar blizine u našim bolestima i nevoljama. Tko ne zna ovaj neprocjenjiv dar primiti, materijalni ovozemaljski darovi su ništa i nisu im ni potrebni jer ih ne zaslužuju. Neka vas prati Božja ljubav kao izvor života i svete radosti i neka vas Bog blagoslivlje.
don Damir Bistrić
