Kolika je kolona ljudi prošla kroz naš život koja nas je na ovaj ili onaj način iznevjerila, ranila i povrijedila.
Bilo da se radi o bližim i daljim članovima obitelji i rodbine ili o prijateljima ili makar o onima koji se se predstavljali da su prijatelji svi su oni unutar našeg bića ostavili jedan ožiljak, ostavili su jednu ranu na koje su vrijeme i drugi ljudi dodavali svoj pečat ili oduzimali od boli. Sve su nas te rane oblikovale i učinile ovim što smo danas.
Svaka od tih rana na neki način odredila je i pravac našeg života, odredila je smjer naše budućnosti jer smo se za neke ljude i stvari odlučili zatvoriti, a nekima smo se odlučili približili i otvoriti. Svaka od tih rana učinila nas je pomalo opreznijima i osjetljivijima, snažnijima i istančanijima. No više u tim od svega u tim teškoćama shvatili smo da postoji netko tko nas nikada nije ranio i tko nas nikada neće raniti a to je Bog.
Njegovo smo rame osjetili kao rame na kojem zacjeljuje svaka naša rana. Njegovu smo riječ osjetili kao melem koji smiruje napetosti naše duše od svih onih teških i ubojitih riječi koje smo čuli od drugih i koje su nam zadale mnoge vidljive i nevidljive rane. Njegovo nam je ime dalo razloge da započnemo ispočeteka, da se ne osvećujemo za povrede koje smo dobili, već da svoj sud prepustimo vječnom Sucu.
Jedino što je sigurno na ovom svijetu jest da nas jedinoi On nikada neće iznevjeriti. Koliko god ljudi prošlo sa dobrim namjerama kroz naš život nitko nas ne može toliko voljeti kao on i nitko nas ne može tako dobro naučiti da i na samim udarcima života shvatimo što je dobro za nas. Ljepota života je znati da koliko nam god bilo teško uvijek ima netko na koga uvijek možemo računati i na čije se rame uvijek možemo nasloniti. Isus je to rame!
