Teško je biti autentičan Kristov sljedbenik. Osobito u današnje vrijeme. Teško je nasljedovati Krista jer se mnoštvo toga nakalamilo na Njegov život, stavilo mu se u usta ono što On nije niti govorio ni naučavao. Takav Isus Krist je uvijek pomodan jer čovjek današnjice traži modernog ili barem malo modernijeg Boga.
No takav moderni Bog kojega je čovjek oblikovao uvijek ide nekim nizvodnim načinom u kojem se Bog želi svidjeti nekom. Takav izmanipulirani Bog postaje povremni i privremeni pratitelj koji nikad ne donosi dobrih i kvalitetnih životnih ostvarenja. Ovo vrijeme vrućina i odmora kada se i kršćani odmaraju pa i od Boga današnje evanđelje nas želi malo osvijestiti. Kako nebi smo i dalje nastavili s ovakvim modernističkim traganjima.
Vrijeme odmora idealno je da se oslobodimo svega što se uvuklo pod raznim idejama u nas vjernički život. Vjernik jest jedino onaj koji živi od evanđelja. Ne koristi evanđelje za svoje vlastito isticanje niti ga koristi za besposličarsko moraliziranje. Svjetski trend u kojem se svatko želi izraziti različitim oblicima moderne komunikacije samo nam postaje jasna okosnica koliko bi ljudi, pa i kršćani se htjeli osloboditi svojih frustracija nametanjem vlastite vjerske ideologije.
Stalno čitamo nekakve parole; Krist da Crkva ne, papa da Crkva ne, toliko se otišlo daleko da nam je jako drago imati razne vrste meditacija u kojem se spaja multireligiozni frape koji bi nas trebao uvesti u stanje Božje prisutnosti. Žalosno je koliko smo mi nagrdili sliku Krista. Udaljili se od izvora koji jedini ima moć svako ljudsko srce smiriti. Nekada nam mnogi kvazi učitelji koji Krista rabe za vlastitu promociju nameću svoje metode kao one koji će nam omogućiti primicanje i doticanje Boga i tada se čovjek pogubi.
Takvima bi Kristov odgovor bila ona metoda pomalo burna kao kad je isprevrtao sve štandove u hramu. Krist je jedini učitelj. „Dođite k meni svi vi izmoreni i operećeni i ja ću vas odmoriti. Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći će te spokoj dušama svojim.“ Izvornost našega zadovoljstva za kojim čeznemo nalazi se jedino u Isusu Kristu. Zagađeni prostor naše duše koju su svi sa svim i svačim otrovali, ne može prepoznati ono što je doboro. U Krista ne postoje laka rješenja. Onaj koji Krista uzima samo kao kratkoročno rješenje ne može zadobiti puninu.
Sve što je instant nema u sebi onu ostvarljivost koja je nama potrebna. Teret života i svijeta treba prihvatiti u ljubavi i ona će nas preporoditi i osmisliti. Trajno bježanje od tereta, jarmova nikada nas neće dovesti do smirenja niti do istinske ljubavi. Tajna ljudske patnje ne otkriva se u snazi mudrosti nego u skromnosti i poniznosti. Život je uvijek jako bremenit. To breme ne možemo zbaciti. Breme treba nositi i u poniznosti i dobroti srca.
Tako se spašava sebe od besmisla, tako se spašava svijet. Krist je jedan uvijek i sav za sva vremena jednak. Otkrivati Boga ne znači obilaziti oko njega kao oko kakvog odjevnog predmeta od kojeg nam se sviđa kroj ili boja ili malo ćemo ga isprobati, ili pak kupiti za jednu promenadu. Sve što činimo pa i u vjerskoj praksi ostalo je na površnosti sviđanja ili hoću li biti primjećen. Uvijek je kod nas prisutna ona uzrečica hrvati katolici. Žalosna je činjenica da se ti isti katolici sjete svog katoliciteta kad trebaju nešto od Krista.
Neki sakrament ili božićno uskrsno čestitanje blagdana a sve ostalo je ono što njima se ne sviđa. Zato Krist i govori: življena vjera da, življeni sakramenti da, življeno evanđelje da ali nikako polovični kršćani, takvi ne. Isus nas poziva da kušamo njegove darove. Dođite k meni. Ako se ne usudimo doći k njemu od svega našega da se mi možemo s njim dogovoriti nema ništa. Jer ne možemo se sa sobom dogovoriti, a kako li bi se uspjeli s Njim kojega nikada nismo upoznali. Odrecimo se svojih ispraznosti. Oslobodimo se svih natruha u vjeri. Ostavimo se bezvjerstva i zaživimo otajstveno jer on je Bog svemoćni koji može učiniti sve.
Don Damir Bistrić
