Jedini novi društveni poredak je poredak Božje ljubavi! To je ono što nas jedino može obnoviti!

Čitajući Sveto pismo na svakom koraku osjećamo toliku Božju utjehu. Bog koji je izvor svakog mira nanovo nam daje uvijek novu nadu da ne klonemo duhom već da se vrtimo izvoru života koji je u njemu.

Toliko nas toga odvlači u svakodnevnici od radosti i milosti. Svijet koji nudi samo prividnost radosti učinio nas je da se podložimo svim uvjetima koja bi nam kao trebala osigurati sretan život. I sve više vidimo da ulazimo u različita ropstva i represije koji iza sebe uvijek ostavljaju ruševine. To je ono što nas i čini da smo sve više zamišljeniji nad svojom budućnosti u kojom su nam u najmanju ruku ograničena naša vlastita prvotna ljudska prava. Kao slijepi prihvaćamo sve što nam se naredi. Sve smo podložili uvjetima kojima nam se iz dana u dan sve više gomilaju.

Živimo iscrpljeni od svega onoga što je ovo napredno društvo doseglo. To je to društvo bez Boga. Društvo koje je odbacilo pravog Boga a klanja se moćnicima koji ograničavaju sve ljudske slobode. Naša sljepoća nije samo od danas. Programatski je počela jako daleko u nekim prošlim vremenima u kojima se oslobađalo od takozvane Božje represije. I kada se izbacilo živog Boga iz života u naše živote uselila se smrt na sve strane. Sve je prividno postalo dobro no sve se počelo urušavati. To je onaj današnji dio u kojem Jeremija nas želi podsjetiti kako i naše današnje ropstvo ima svoju kulminaciju i da nas Bog sam želi izvesti iz tih nekih novih ropstava u kojem nam nisu bitne građevine koje bi trebalo obnavljati već da sagledamo sve dimenzije društva koje razvaline stoje nam pred očima. Nema obitelji koja nije doživjela svoje rasulo na svakom dijelu. Nestalo je poštovanja. Nestalo je prave ljubavi. Sve oko nas je u standardima uvjetovanja od braka, obitelji djece, poslodavaca. Sve oko nas je u grču ne slobode jer ako ne prihvatiš uvijete nisi društveno prihvatljiv.

No došlo je vrijeme danas je da iznova izgradimo novo društvo novi društveni poredak. Poredak Božje ljubavi. To je ono što nas može jedino obnoviti. Za to nam ne treba nitko od ovog svijeta koji će nas uvijek odvesti u neka svoje privatne osobne interese. Pred nama kao najsnažniji obnovitelj stoji Bog i njegova ljubav koja ima snagu sve novo stvoriti. No važno je danas itekako dobro sagledati na što smo slijepi. Pred čime smo zatvarali oči i kome smo dali da nam bude porobitelj. Krist i danas prolazi našim životom i na nama je što želimo da nam učini. Nije samo dovoljno zapomagati kako to činimo. Iz zapomaganja koje nema nikakvog učinka samo se vidi da nemamo želje za novom životom koji nosi promjenu cijelog svog životnog stanja. Zapomaganjem samo zazivamo još veće prokletstvo nad sobom jer nitko nam ne može pomoći ako to ne želimo. A željeti bilo šta traži konkretnu promjenu i života i mentaliteta kojem služimo. Samo tako možemo doći do novosti života i milosti ljubavi. Danas zavapimo pred Gospodinom da nas obnovi i da nam unese novu nadu i blagoslov. „Evo, u suzama pođoše, utješene sad ih vraćam!“ Stanimo danas pred svoga spasitelja koji nam poznaje koji zna sve što prolazimo. Koji poznaje našu tešku životnu situaciju.

Poput Bartimeja sina Timejeva zatražimo od Krista sve što nam je potrebno. On sluša naše molitve on poznaje sve što nosimo u svojim potrebama. Snažnom vjerom od danas molimo. Samo s velikom snažnom vjerom može se zadobiti sve. U poniznosti ljubavi obratimo se svom Gospodinu i neka nas spasi neka nam donese mir i blagostanje blagoslova. „Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.“

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

28 + = 36