Svatko od nas nosi na sebi bezbroj rana i ožiljaka koje su nam ostavili drugi.
Od ranoga djetinjstva do današnjega dana čuli smo mnogo ružnih riječi na naš račun, riječi koje su se poput noža zarile u naše srce, neke su bile izravno upućene nama, a neke neizravno. Bilo da nas je netko zadirkivao, negativno nas uspoređivao s nečim ili nekim, pokušavao se dokazati većim od nas, pa nas stoga ponižavao, sve je to ostavilo bolne tragove i brojne ožiljke.
Bilo je tu mnogo ljudi koji su se prikazivali prijateljima, i koji su sve ono što smo im u povjerenju rekli što nam je na duši ležalo, obezvrijedili i upotrijebili protiv vas. Bilo je onih koji su se zaklinjali na vjernost i obećavali mnogo toga ali su s prvom olujom i prvom prigodom nestali glavom bez obzira. Bilo je tu onih kojima smo sve dali ali koji su nas kasnije na sve moguće načine izbjegavali kada im više nismo trebali ili kada su našli neko drugo okrilje i zagrljaj. Sve to boli.
Otkrili smo da smo nekima bili vrijedni samo onoliko koliko su koristi imali od nas, ali i da je tu bilo onih koji su nas držali kao kap vode na dlanu. Bilo je tu ljudi koji su nas na bolan način naučili što nije vjernost ali i onih koji su nam pokazali kolika je vrijednost osobe na koju se možeš osloniti. Mnoge od tih rana su na koncu samo postale dio prošlosti i vrijeme ih je prekrilo prahom, toliko dobro da smo pomislili da su možda zauvijek nestale, ali zapravo nisu.
Marijo, i tebi je mač boli mnogo puta probio srce, posebice u trenucima raspeća kada si gledala svoga Sina koji je mučenički ubijen na križu, a nikome nikava zla nije nanio. Ponio je na sebe svu naš krivnju i dao nam novi život. Ali Njegova blizina, ne samo fizička već i duhovna, sve je te rane ponovno zacijelila. Marijo, nauči nas kako se potpuno predati Njemu da bi sve naše rane i ožiljke prošlosti zacijelio i da drugima ne bismo više pristupali sa strahom i sumnjom, već s ljubavlju kakvom je i On nama pristupio.
