Ne očekuj neki posebni poziv od Boga, posebno je to što ti svakoga trenutka tvoga života progovara kroz tvoju savjest, posebno je to što je on uvijek tu bez obzira što ti o njemu mislio ili ne mislio.
Ignoriraš li ponekad taj glas, zanemaruješ li ponekad taj poziv. Dokle god čekaš neki posebni trenutak da se susretneš s njime on prolazi u obliku tvojih bližnjih, on prolazi u onima koji nešto od tebe traže, ulaze u tvoj život sa različitim potrebama i željama.
Ne očekuj neki posebni poziv od Boga, posebno je to što je on u svakom trenutku tvoga života, na svakom mjestu mu se možeš obratiti i popričati s njime, posebno je to što u tišini svoga srca možeš čuti što ti poručuje ali samo onda kada se udaljiš od svijeta, od svih onih svakodnevnih senzacija koje zauzimaju tvoja osjetila. Ne trebaš posjetiti sva hodočasnička mjesta da bi otkrio gdje se on nalazi, već je tu i čeka te da mu se otvoriš vrata svoga unutarnjeg bića.
Bog je uvijek na granici tvoga svijeta, sakriven u ljepoti svojih stvorenja, u zakonitostima prirode koje pokušavaš razumjeti, i čeka od tebe odgovor na sve to što ti pruža. Nemoj misliti da se mora dogoditi neko fascinantno čudo, neki neobjašnjivi događaj da bi povjerovao u njegovu prisutnost. Pogledaj malo u sebe, tvoje srce, tvoj razum, tvoje ruke, sve je to dokaz nevjerojatne Božje prisutnosti u tvom životu.
Ljubav koju ćeš pokazati prema bližnjemu je znak da je on već prisutan u tvojoj duši i čeka tvoju odluku da pristaneš na trajnu suradnju s njime. Ne traži on od tebe neke velike riječi, neka pusta dokazivanja i dizanja revolucija. Čeka te ih tvoga bližnjega potrebnog pomoći, skriva se na svakom koraku i želi s tobom poći u novi dan. Ne pitaj se gdje je, pitaj se zašto ga ne prepoznaješ u svom svakodnevnom životu.
