Nema za nas veće ljubavi nego stajati uz Gospodina!

Četvrta je korizmena nedjelja snažna prekretnica u kojoj mi vjernici sebe otvaramo milosrđu Božjemu.

Slušajući današnja čitanja toliko su snažna i svojom istinom Bog i danas nama pokušava snažno posvjestiti koliko smo se udaljili od izvora svetosti. Sve oko nas je postalo i za nas kršćane relevantno i nema toga što nismo obezvrijedili. Toliko smo sebe posvjetovnjačili udaljujući od sebe Boga koji jedini čovjeku nosi životni mir.

Nema toga što nismo pogazili. Sve nam je postalo svejedno. Sve prihvaćamo kao da nam je zdravo za gotovo i u nama nema one istine koju je Bog za nas ostavio kao zalog ljubavi.

Sve nam se u vjeri svelo na ravnodušnost, malodušnost i obavljanje sakramenta kao nečega što je eto dio zabave i bakanalija.  To je taj isti trenutak u kojem sebe možemo gledati kao i izabrani narod koji ostavlja Boga a svetinje promatra kroz dimenziju koristi. No u vjeri koristi nema. Vjera je sloboda i snaga života. To je ono na što smo i pozvani jer uvijek smo u nekoj dilemi kako je važno nešto živjeti što je društveno prihvatljivo. No u Krista nema ništa što je društveno prihvatljivo kako bi se opravdao grijeh, grešan život i nastranost. To je poziv koji je toliko jak jer u današnjem danu svatko od nas obnavlja taj veliki milosni dar koji smo primili na krštenju kao djeca Božja u kojem u svom životnom rastu i spoznaji odabrali živjeti kao djeca Svevišnjega.

Nema za nas veće ljubavi nego prostajati uz Gospodina. Život vjere uvijek se osvjedočuje na našem odabiru. Odabir i slobodu koju smo primili čini naš život radostan i poletan onoliko koliko pristajemo i vršimo Božje zapovijedi u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. To je ono na što nas poziva današnji dan da se obratimo od svoje zloće. Od svih zloća koje su ušle u naš život i postale izvor koji umanjuje djelo Božje u nama.

Ukoliko ostanemo na strani života u grijehu i ukoliko ne prepoznamo koliko naš vlastiti grijeh, grijeh struktura, grijeh društva, grijeh Crkve nas uništava sve do tada ostat ćemo pod teretom tame života koja se onda manifestira na najjednostavniji način kroz životno nezadovoljstvo i promašenost.

Bog nas želi odgajati za sebe i za dobro i zato nema potrebe nikog od nas kažnjavati jer i onako sami sebe toliko smo izkažnjavali živeći u grijehu i ustrajući u tami obmane grijeha. To je najveća naša tragedija da smo se kao oni koji vjeruju prepustili radije životu bez Boga umatajući se u sigurnost propasti po svojim grijesima. Svatko od nas može dobro vidjeti koje su sve dimenzije zahvaćene grijehom. Grijeh se nikada ne može sakriti jer postaje javan i Bog ga ne želi skrivati samo zato da bi nas oslobodio od vlastite samovolje u kojem sebe uništavamo.

Otvarajmo svoja srca i živote Bogu jer samo ako sebe otvorimo milosrđu Božjemu zadobivamo rast Božje prisutnosti uz nas.

Poslušnost Bogu uvijek se odvija uz pristajanje uz Njega u svemu bez ikakve dvojbe.  On ne traži sviđanja svijeta niti odobravanja jer on je Bog. mi smo toliko potrebni Njega jer je život. Oslobađanjem od grijeha, starih navika i svega onoga što ponižava zadobivamo mir. Samo tako se možemo ostvariti kao djeca Božja. „Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! „

Onog trenutka kad pristajemo uz Gospodina, Bog nas oživljava i vadi iz tame propasti. Ispred nas je sveto vrijeme u kojem će započeti diljem naših župa velike ispovijedi. Pripravite se dobro. Svoje savjesti ispitajte sa svom pažnjom i istinom i nemojmo se voditi đavolskom lažju kao nemamo grijeha. Ta to nam sveti Ivan u svojoj poslanici davno reče: „Tko kaže da je bez grijeha, lažac je!“ (1 Iv 1,8)

Svatko je od nas potreban upravo pomirenja s Bogom kako bi se u nama nastanilo veselje na koju nas današnja nedjelja poziva. Oslobodimo se za istinu. Zagledajmo se u lice Božje. Otvorimo put Bogu da blagoslovi naš život. 

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.“

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 63 = 68