Otvorimo svoja srca i dopustimo da nas Duh Sveti pokrene!

Danas slavimo svetkovinu Duhova. Čitajući izvještaj iz današnjeg evanđelja ovaj događaj odvija se u ozračju duboke potištenosti i straha. Zaključani i u strahu neizvjesnosti izostao je zanos a nastupilo stanje u kojem više apostoli nisu imali hrabrosti.

Isus je mrtav. Svi njihovi snovi o onom koji je trebao biti zakraljen, preuzeti vladavinu Izraelom, ostaju neostvareni jer njegovom smrću sve je propalo. Ostali su kao mala šačica preplašenih koji nisu znali kako dalje. I onda događa se nešto što nisu očekivali. Isus se pojavljuje među njohovim strahom i beznađem: „Mir vama! Primite Duha Svetoga!“

Dolaskom Krista u njegovom miru s njegovim mirom nestaje svaki strah. Iščezava nestalnost i nemirnost a nastahje radost i pouzdanje. Tek sad se može odvijati divno poslanje koje im iz njegovig usta još odjekuje i premda neznaju kako spremni su za ovo veliko i neočekivano. „Kao što je mene poslao Otac tako i ja šaljem vas!“

To je Kraljevstvo o kojem je govorio a na njima je donositi Radosnu vijest spasenja. Snaga koja je proizašla iz ovog susreta daruje hrabrost, neustrašivost, anulira strah. To su Duhovi. Samo njegov Duh dariva vjeru, nadu, pouzdanje, pobjeđuje svaku rezignaciju uklanja svaki oblik neostvarenosti i uzaludnosti.Zar današnje evanđelje ne bi moglo progovoriti i našim strahovima od budućnosti, našoj umornosti, rezignaciji? Ne radi se o jeftinom optimizmu.

Uskrsli Krist koji susreće svoje učenike nosi na sebi tragove, rane okrutnoga mučenja. Ne obećava nam da će nas poštedjeti razočaranja i neuspjeha. Ali obećava da će uvijek s nama biti. Patnja nije prešućena. On obećava svoju blizinu, svoju pomoć, svoga Duha Tješitelja.

To je optimizam uskrsle vjere, naučeni optimizam, optimizam širom otvorenih očiju. On nas šalje u svijet pun problema i proturječnosti. Slaviti Duhove znači čuti poziv na povjerenje! Biti uvjeren da naš svijet nije predan na milost i nemilost kojekakvih slijepih sila, već je to uvijek Božji svijet u kojemu djeluje Duh Sveti. Slaviti Duhove znači imati povjerenje da se isplati živjeti, boriti, djelovati u ovom svijetu. Slaviti Duhove znači vjerovati da se ipak nešto može učiniti, upaliti novu svjetiljku, a ne ostati ravnodušan na tamu.

Poruka Duhova ne može se svesti ‘na počivanje u Duhu’, na sterilne ‘emocionalne izljeve’ tipa: ‘Isuse, volim te!’ Poruka Duhova odlučan je poziv na djelovanje! Kao kršćani nemamo čarobni štapić koji će riješiti sve probleme. Ali smijemo imati povjerenje da Duh Božji djeluje na zemlji, u ljudima, u svima nama. Ta vjera uključuje i spremnost da prihvatimo poticaje Duha Božjega!

Nema razloga za rezignaciju, obeshrabrenost, ali također nema mjesta ni samozadovoljnoj komotnosti i pasivnosti koja sve ostavlja po starom. Današnji odlomak iz Djela apostolskih opisuje kako je Duh Sveti ispunio mladu zajednicu poput oluje, riječ je o pokretu, proboju, napuštanju bojažljivosti, o vatri i strasti. Bilo bi lijepo kada bi se i danas tako nešto dogodilo u Crkvi: oduševljenje, pokretljivost, odlučnost, odvažnost. Himni Duhu Svetom pozivaju na životnost, a ne na uspavanost.

Mi smo ti koji držimo Isusovu poruku budnom. Svaki dan imamo priliku unijeti pozitivna iskustva, ‘silu odozgor’ u naš život, u naše kršćanske zajednice. Po plodovima će te ih prepoznati:„Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.“ (Gal 5,22-23) Sve dok su u nađim zajednicama djela tijela valja se pročišćavati jer tad Duh njegov nemože otpočinuti među nama:„Očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. (Gal 5,19-21)

Stoga ne dopustimo da nitko ne usmjeri našu duhovnost u krivom smjeru zarobljujući nas za sebe, a oslobađajući nas od Krista. Ne dajmo da nas se uvjeri u krivo jer on je jedini mir! Dopustimo da nas Duh Sveti pokrene! Otvorimo svoja srca i spremno danas darujmo Bogu da uđe kako to on i čini poput blagog lahora i neka razgali ljubav svoju u nama kako bi navještali njegovu radost uvijek i dovijeka.

Don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 34 = 36