Podsjeti ponekad sebe da je i tvoja duša dom Božji, podsjeti se kada izlaziš iz crkve i misliš da je sve sada gotovo i da možeš skinuti masku s lica „svetog čovjeka“ koju si stavio kada si ušao i koja je na tebi kada si u društvu ljudi koji od tebe to očekuju.
Podsjeti se to kada se nađeš u društvu ljudi koji su te prevarili i povrijedili vjerujući da nisi sam u toj svojoj patnji već i da je u tvojim najtežim trenucima s Bog s tobom.
Podsjeti ponekad sebe da je i tvoja duša dom Božji a onda razmisli čemu sve one pesimistične misli, tragična viđenja i turobni scenariji budućnosti koji svijet vide samo crnom rupom. Ako je Bog s tobom, onda te ono što se oko tebe događa ne može uništiti. Podsjeti sebe kada zaredaju mali i veliki problemi da imaš načina i volje nadići ih, ali kroz patnju treba proći, nema prečice na križnom putu, nema kraćeg puta i jednostavnih rješenja jer je sve to s razlogom.
Kada podsjetiš sebe da je i tvoja duša dom Božji, shvatit ćeš da je to svačija duša, a onda ćeš s velikim poštovanjem pristupati svakom svom bližnjemu, njegovom tijelu, dobro razmisliti želiš li uništavati njegov dobar glas, zaustaviti sebe u namjeri da lažeš, varaš, ogovaraš ili klevećeš. Nećeš više gledati drugoga kao sredstvo ostvarenja svojih ciljeva, već ga promatrati kao osobu s dostojanstvom kao što želiš da i tebe drugi gledaju.
Kada to posvijestiš sebi otkrit ćeš izvore neprocjenjive snage koje ti Bog pruža, biti sposoban dosegnuti visine u svojoj poniznosti, suočiti se sa svakim izazovom koji se nađe na tvom putu jer je iza njega neka poruka koju ti život šalje. Podsjeti sebe da je tvoja duša dom Božji i jasno će ti biti zašto Boga nazivaš svojim Ocem. Živi stoga tako svakoga dana da nikada ne zaboraviš cijenu koja je za tebe na križu plaćena već da svakodnevno zahvaljuješ za to što imaš i jesi.
