U ono vrijeme: Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!«
Svjedočanstvo o postu Ivanovih učenika i farizeja govori o ljudskom naporu kako bi se Boga zadovoljilo. No Isus se protivi stavu po kojem bi bilo dovoljno činiti neka djela da bi se Boga zadovoljilo, potrebo je da djela budu usmjerena prema dobru i da budu iskren govor našeg srca kako bismo u njima pronašli mir i zadovoljstvo. Takav stav Ivanovih učenika podsjeća i na naše ponašanje kada svojim djelima, molitvama, pokorom, postom pokušavamo zadovoljiti Boga i pritom si priskrbiti neku milost, kada mislimo da smo Boga zadužili time što smo učinili neko dobro djelo.
Isus stavlja naglasak na slavlje, jer «svatovi ne mogu tugovati dok je zaručnik s njima», tj. vrijeme korizme nije vrijeme tugovanja, vrijeme naše patnje nego vrijeme slavaljenja, vrijeme susreta s Bogom u molitvu, vrijeme intenzivnijeg iskazivanja ljubavi bližnjemu kroz odvajanje od onoga što nam je bitno.
Korizmeno vrijeme prilika je za osobnu promjenu. On je taj koji, kada mu se prepustimo, u nama preobražava ono što ne valja i gradi nove nas. Prava promjena dolazi tek onda kada djelujemo zajedno s Gospodinom. Tako nas današnje evanđelje potiče na razmišljanje o kvaliteti naše suradnje s Njime kada pokušavamo u ovo doba korizme promijeniti svoj život.
Pokušavamo li samo samostalno zakrpati svoje nedostatke ili dopuštamo Gospodinu da on izbriše naše bezakonje i izgradi u nama novi život? Kako molim i osluškujem Božju riječ za svoj život da bih njegovom pomoću, a ne isključivo vlastitim trudom mijenjao/la sebe?
Izvor: FB / Pastoral mladih
