Sveto korizmeno vrijeme uvijek je snažno vrijeme obraćenje. Vrijeme priznanja grijeha i spoznaje koliko smo zašli na stramputicu i ostavili Gospodina i stavili ga što dalje od sebe.
Crkva je postala kao i u ona vremena hram mjesto svaštarenja. Mjesto u kojem se gledaju vlastiti interesi zarade. Mjesto prodaje stoke i ptica za žrtve koje i onako ništa ne znače Bogu ništa jer nemaju u sebi ljubav dara jer su kupljeni na prevaru. Postala je mjenjačnica, tržnica svetim i što li sve ne. Sve je samo ne mjesto susreta s Bogom. Sve je ona danas samo nije ono na što ju je postavio Gospodin. Zato je toliko neodrživa jer nema svoga temelja. Gdje nema Isusa nema hrama. Sve što se danas stavlja na tržnicu i na tezge hrama samo je propast. Kapitulacija svetoga. Kako li samo danas naš Gospodin stoji ražalošćen. Sve se i svašta nudi s oltara još do koji dan ne bi bilo za začuditi se da koji nadobudni započne reklame za kakve deterdžente a vjerojatno i toga ima. Jer svega smo svjedoci svega. Svjedoci smo tolike izopačenosti koja je ponizila sveto.
Sve ono što je oko nas samo je odraz tragedije nastranih mozgaša bez kriterija u novotarijama i nedodirljivih rodbinskih nesposobnih laktaša u njih se ne daj Bože dotaknuti. Tolikih je situacija gdje je Crkva uz svoje nadobudne klubove nedodirljivih odobrila da se sveta mjesta pretvore u cirkuse uz cirkusante loše performere, nadri dramaturge i trbuhozborce koji žele samo malo pažnje jer ne mogu doći do izražaja. Postala je prostor izrugivanja sa svetim. Započela je potpuna desakralizacija samo da okupljenima bude interesantno jer je predvoditeljima dosadno. Toliko je ljupko slušati „pačiji ples“ dok se događa osobni susret s Bogom u euharistiji. Kako je to samo slatko. Divno. To je samo rezultat da nemaš šta dati osim svoje jadne praznine. A toga je toliko.
Kada se u svoj život ureže lik kojemu se pojedinac počne klanjat nesvetim likovima tada je završilo sve. Toliki su u svoje srce urezali svoje likove koji im omogućuju biti toliko napredni toliko prihvatljivi. To je ono što danas Bog govori Mojsiju da prenese narodu. Jer kad se klanjaš novcu, profitu, proračunatosti tada nema ništa od svega. Božanski likovi politike, vlasti, moći, služenju kripto društvima, ljubavnicama, ljubavnicima, klanjaju tajnim službama, preferencijama klera koji se iz prošlih vremena regrutira radi modernosti i prilagodbe. Tada je lako prihvatiti svaku ludost ovoga nastranog svijeta, svaku novotariju koja obmanjuje istinu, svaku nastranost pod izlikom prihvaćanja trendova s kojima se tako neki hvale kako su bili prvi u nečem.
Koja je to novost koja se nudi danas kao hramska sigurnost. Vlastita sebičnost i izopačenost. Jer ono si kakav si. Oltar sve otkiva. Tu se sakriti i odglumiti ništa ne da. Ne možeš se sakriti ni u najmanjem. Nema toga u čemu bi bilo moguće sebe sakriti. Jer ono si i vidljivo je svima. Uzalud svaka slatkorječivost. Sve je pročitano.
Novotarija nikada nije značila blagoslov. Nasuprot toga od Boga je bila osuđena na vlastitu propast. To je ono što Bog danas snažno čini. Pročišćava se ludosti ludila i devijacije koje je Crkva kroz sve svoje vrijeme stavila na žrtvenik novih nazovi bogova. Kako je jadno gledati ulizice klijentelizma i karijerizma koji toliko s ushitom se hvataju za svaku i najmanju novost. Samo da bi se svidjeli i dodvorili onima kako bi ih primili u svoj božanski krug odabranih. Kako je samo za malo lažnog purpura lako prodati dušu.
Naš Gospodin nas u današnju nedjelju snažno poziva da uza sve ostanemo pribrani i da sami budemo njegova produžena ruka te da se odmaknemo od svega onoga što udaljuje od Gospodina i njegove svetosti. Ne treba nama nikakva izmišljotina niti ikakav oblik iskrivljenog života vjere. Samo Krist je jedina sigurnost jer on i danas snažno upozorava: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Bog nema potrebe prebivati tamo gdje nije dobrodošao i ne može prebivati tamo gdje mu nije pripravljeno mjesto.
Otvorimo svoja srca Bogu. Na osobnoj razini istjerajmo sve ono što nas je odvuklo od živoga Boga jer smo nekima vjerovali da nas vode u dobro. Bog je onaj koji je izvor svakog blagoslova kad mu pripravimo mjesto u kojem on stoji urezan kao život svetosti tada se svatko od nas rađa na novi život.
„Mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.“
don Damir Bistrić
