Mnogo je blagodati samoće
Ona prije svega pomaže da dođete sami sebi. Naš život je često konfuzan, ne znamo što želimo, koji su naši ciljevi, što trebamo činiti. Posljedica je to vihora i užurbanog načina života u kojem živimo. Današnje vrijme satira sve ono što čovjek jest i pretvara ga u roba i robu. Moćnici svijeta iskorištavaju sposobnosti malog čovjeka koji se nakon svega osjeća kao neka iskorištena roba koja ne pozna svoju vrijednost. Samoća pomaže odvojiti se od svega.
Samoća vam pomaže vam da shvatite da niste nezamjenjivi
Mnogi ljudi misle, da ako se odvoje od drugih, ako ostave svoj posao i povuku se neko vrijeme u samoću da će život stati. Groblja su puna nezamjenjivih ljudi – to kaže poslovica. Shvatite da će se život kada se povučete u osamu nastaviti istim tempom i bez vas. Vi time možete samo prosperirati dobivajući vrijeme u kojem ćete se više posvetiti sebi.
Nema razmišljanja bez samoće
U buci suvremenog života nema razmišljanja, to je vrijeme prepuštanja različitim vanjskim poticajima koji žele ugrabiti našu pažnju, odnosno uvući nas u veliki potrošački žrvanj. Ukoliko nema razmišljanja nema ni života, jer svako naše djelo počinje od naših misli. Ukoliko tih misli nema pretvaramo se u robote koje drugi programiraju i izvršavaju ono što drugi odluče.
U samoći otkrivamo sebe
Znamo li koji su naši potencijali? Znamo li koje su naše vrijednosti? Znamo li kakvi smo u odnosima prema drugima i kakvi su doista drugi prema nama? Znamo li išta o sebi? Samo u samoći možemo doći do nekih saznanja o sebi, drugima i svijetu oko sebe. Samo u samoći možemo rasti i napredovati. Ukoliko uskratimo sebi trenutke samoće doveli smo sami sebe već do kraja.
U samoći počinjemo istinski živjeti
Mislimo li da je život samo obavljanje svoga posla od jutra do mraka bez da smo posvijestili sebi zašto to činimo, koji je smisao toga. Život počinje sa sviješću. Kada izgubimo svijest sve prestaje. Samoća nam omogućava da pratimo tok svoje svijesti, da budemo svijesti malih svakodnevnih trenutaka, da život ne bude samo puko trajanje već istinsko uživanje u onom što radimo. Tek u samoći počinjemo shvaćati život.
Samoća je u konačnici vrijeme milosnog susreta s Bogom
Svi veliki i sveti ljudi prije velikih odluka povlačili su se u tišinu i samoću i razgovarali sa Bogom. Isus je također prije svoga javnog djelovanja 40 dana proboravio u pustinji. Upravo je to dio puta svakoga od nas, prostor i vrijeme susreta sa samim sobom ali i sa Bogom.
