Doista je Bog divan dok slušamo njegove prispodobe. Nitko na njih ne može reći da ih ne razumije jer su uvijek prepune životnih trenutaka koje svatko od nas prolazi.
Danas nas Bog odvodi u vinograd. Grožđe je zrelo za berbu. Potrebno je otrgati plodove kako bi od grožđa se dobio novi proizvod koji kako kažu veseli ljudsko srce. Dobro se zna da je vinograd njiva koja traži toliko strpljivosti i napora i da je taj isti vinograd osjetljiv na sve i zahtjevan. U našem narodu postoji jedan izraz da je vinograd kao žena koja treba zaštite i nježnosti. Vinograd je Božji narod potrebit Božjega nadgledništava. Njegove ljubavi i stalne brige. Božje nježnosti. Jer sve jako brzo podivlja ukoliko se ne vodi briga. Svi mi imamo Božju riječ ona je stalna među nama. Nama je ona život. Mjerilo ponašanja, okosnica života. Darovana nam je da od nje živimo ali svijet nas obmani pa podivljamo. Brzo na nju zaboravimo. Zamamnost svijeta nas obuzme pa nam je sve važnije od onoga što je dobro i vrijedno.
Zato o ovom vremenu i šalje svoje sluge da oni provjere stanje. No nažalost uvijek je neki novi problem. Ima tih koji uvijek imaju problem sa sobom. Ako nema problema važno ga je stvoriti. Očito bez problema nema života. Jer i oni kojima je dan vinograd za nadgledništvo ne misle na Gospodara već svojataju ono što im ne pripada. Mnogi bi se vrlo rado okoristili o Božjem vinogradu jer im je važan profit i vlast. Oni žele mešetariti baratati po svome. Oni imaju potrebu biti glavni jer su spremni prekriti svoj nerad, za zapuštenost vinograda i nebrige za koju su odgovorni. Doista mnogi bi danas najradije ostali postrance. Važno je ne talasaj. Nemoj se eksponirati. Jer ako radiš ne valjaš. Moraš biti kao i svi ostali. Svi imaju samo jedno na pameti ostaviti dojam lažne stvarnost na razini u kojoj se ne žele potruditi otvoriti otajstva onima kojima bi trebali služiti. Jeli današnja Crkva doista zapušteni vinograd u kojima je bitno samo ono površno? Jer lakše je davati povremena i jadna instant rješenja. Kao da je nestalo dubine otajstva. Sve se odrađuje. Sluge u vinogradu imaju važnijega posla. Jer radije će reći da je bitno vrijeme provesti u odabranom društvu na pijanka u glamuru nego li biti ono što po poslanju jesi. Teško je biti unesen u otajstvo jer to znači pripadati samo Bogu.
Tako su i starozavjetni svećenici držali samo do svoga ugleda do svojih ideja do svojih istomišljenika ali im Bože stvari nisu bile na pameti. Važno se bilo pokazivati. Biti viđen. Držati uvažene govore i biti sve osim ono što su bili. Pisma su im služila za obmanu. A narod su vodili u propast. I svaki put kad bi zastranili u svojim ludostima. Kada bi oholost postala mjerilo života. Bog šalje proroke britke na istini i na jeziku. Jer istina je ona koja je najvažnija. Bitnija i od vlastita života. Jer nikom od proroka nije obećan lak put u propovijedanju narodu tvrde šije koji se odmetnuo od Boga. No proroci se nisu brinuli za sebe jer njihovo poslanje bilo je poslanje primljeno od Boga za velike i važne stvari. Zato su i platili svojim životom. Ništa se nije promijenilo. Uvijek taj jedan odmak od Boga od svetosti. A kad je Bog daleko onda pati vinograd. Onda pati ono stado koje je potrebno Božje nježnosti i njegove ljubavi. Teško je kad se svećenici daju zavesti da stvaraju svoj elitni krug. Ako nisi došao kao upravitelj za svakoga nisi za nikoga. Neki je trs ovakav neki onakav. Neki boje rađa neki je kljast i nema jačine. Na tebi je da radiš i posvetiš još više vremena za taj koji ne napreduje. Najlakše se odvajati od onoga što je zahtjevno, teško, a priklanjati povlaštenim svojim lažnim pristašama.
Snaga Boga je u ljubavi istine i vjernom služenju istini pa i pod cijenu života. Naravno da je lakše živjeti u iluziji u kojem će tebi ti neki laskati i govoriti kako je sve divno. No udaljiti se od pastve potrebne Boga, molitve, utjehe, blagoslova to je napustiti Božje poslanje. Izdati Boga. Naravno nije prispodoba samo za one koji nadgledaju vinograd već je za svakog krštenika jer svi smo mi odgovorni jedni za druge svi smo po krštenju svećenici bez obzira na sve. Jer vjernik je svome svećeniku pomoć. Jer se nalaze zajedno u svemu. Nažalost lakše je promatrati svećenike kao neke tamo. Od danas ih promatrajte kao svoje sinove, svoju braću. Ako ste u stanju toliko svojim sinovima svojoj braći toliko toga odobravati, opraštati a znadete od toga ništa nije dobro onda oprostite i njima ili ste na krivom putu. Jer ako kritiziraš svoj župnika radi svojih neispunjenih želja to nema nikakve veze sa životom. Ako nemaš dobre riječi za svoj svećenika jer te je upozorio da ne živiš po Kristu već si ljutit radi istine dobro se upitaj imaš li Kristove ljubavi. A ona mora biti uzajamna.
Svi smo mi kao ljudi u jednoj zabludi da pretendiramo zasjesti na Božje mjesto. Spremni smo toliko jedni druge povrjeđivati da neprepoznatljivosti u neko Božje ime. A kada se čovjek uželi mjesta Boga onda nastaje svako zlo. Postaviti sebe kao boga i osuđivati pretenciozno u kriticizmu jest služiti zlu. Koliko li je samo ljudi ostalo bez Boga baš zato što su neki okupirali njegovo mjesto i dekorirali se Isusovim znakovima, a u stvari nedostajao im je Isusov duh i dobrota. Vlastiti nazori, vlastita ideologija ne smiju se potpisati Isusovim imenom. Kršćanski plod treba biti ljubav i zajedništvo. Ovi plodovi nisu rezervirani privilegiranima. Nikakvoj odabranoj eliti. Čini se da oni koji se ne deklariraju kao Kristovi ostvaruju njegovu misiju bolje od samih kršćana. Pokrenimo se ljubiti jedni druge kako nas je Krist ljubio a to možemo samo u onom što i danas imamo ispred sebe u potpunoj strpljivosti. Učimo se božanskoj strpljivosti. Jer Bog nikoga ne odbacuje. On ljubi svakoga. Bog je trajno strpljiv s ljudima jer ih ljubi. Samo se s ljubavlju ostvaruje strpljivost. Zato se danas zaputimo zajedno u Kristovoj ljubavi. Ovaj tjedan bar malo više mislimo jedni na druge. Ne osuđujmo već ljubimo. Ne ogovarajmo već praštajmo. Slušajmo Božju riječ i njoj služimo u ljubavi. „Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira bit će s vama!“
don Damir Bistrić
