U svako vrijeme uvijek je bilo teško biti drugačiji. Slijedeći našega Gospodina upoznajemo ga kao onoga koji dolazi čovjeku patniku.
Bog želi biti blizak onima koji su ga najpotrebniji zato iz nedjelje u nedjelju slušamo kako čini velike stvari onima kojima je ovladao đavao i kako liječi bolesne. Izmučen narod od zlostavljanja tolikih zloduha i bolestima toliko je vremena bio izoliran. Jer bolest i opsjednutima nitko se ne želi baviti. Svatko traži glamur i ono što čovjeku golica njegov kult obožavanoga tijela. Biti bolestan već čitajući prvo čitanje unosi toliku traumu svakome onome koji ne svojom krivnjom na svome tijelu nosi bolest. Bolest je promatrana kao prokletstvo. Božja velika kazna koja je uvijek imala svoje posljedice. Odvojenost i izoliranost od ostatka zajednice.
U ovima našim danima izoliranosti i izolacije i samoizolacije kao da nam je još bliži ovaj događaj iz današnjeg evanđelja. Samo se sjećajući prvih dana korona krize mnogi su se prema oboljelima ponašali i izopćavali ih iz društvene zajednice. Manifestacija straha dosezala je ludilo da su oni koji su oboljeli bili javno izopćavani. Strah i pokornost stvorili su očajne trenutke za mnogu našu oboljelu braću i nikoga nije bilo da ih zaštiti da se zauzme za njih. Više smo se bavili trivijalnostima negoli tražili pravo rješenje koje će svakom oboljelom vratiti dostojanstvo čovjeka. Vremena i društvo u koje živimo nosi najgori oblik bolesti gube koja je moguća danas jer smo odbacili ono što nam je Bog dao kao najveći dar dostojanstva djeteta Božjega. To pravo se toliko dugo vremena želi ukinuti svakom od nas jer nas se stavlja u poziciju da biramo podjelu koja bi u nama onda donijela ništa drugo već razdori nemir.
Danas Bog silazi ponovno k nama. Osvješćuje nam da smo mi oni koji su njegovi najbliži i da vodi računa u ovoj našoj dolini suza. Toliki danas u svim demonkracijama žive na marginama društva. Svojom pojavom javno bivaju brisani na razini svoje teške neizlječive bolesti koji je ovaj svijet proglasio ne poželjnom zaraznom i opasnom. Svoje vjere. Jer vjernici su danas čudaci, luđaci, bolesnici. Vjernici su kontraverzni, katolibani, miltanti, klerofašisti. Oni su daleko od velike ideje sloboda. Tih istih naprednih sloboda bez slobode na koje se toliko mnogi danas žale. Tražili ste slobodu od stida i morala i eto vam je. Sad je imate. Uživajte u svim svojim blagodatima bez Boga u svojoj bezbožnosti.
Danas Bog koji liječi dolazi k nama, meni i tebi. On nema potrebe bježati pa i od najzaraznije bolesti koje nosimo na našem tijelu. Naravno da u svojim potrebama u svojim izoliranostima, u svojim poniženjima u gubitku svih prava ljudskosti stojimo ispred svog spasitelja i ištemo ono što nam je potrebno. I doista neka to bude snažno molećivi uzdah za Božjim ozdravljenjem prepun pouzdanja i ljubavi.
Danas stavi ispred sebe svoju gubu koja te je izolirala, odbacila iz društva i tiho u poniznosti, klekni i uputi svoj vapaj Gospodinu. „Ako hoćeš, možeš me očistiti!“ Nemoj se nikada bojati ljudskih paušalnih procjena. Budi snažan u svemu je znaš da je Bog onaj koji nas voli. Svaki put ga gane naša bol. Njega ne zanimaju staklenički plinovi ni nikakve gluposti. Isusa zanimaš jedino ti. Ti koji si ranjeno dijete Božje. „Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: „Hoću, budi čist!“ I odmah nesta s njega gube i očisti se.“ Svu svoju snagu u životu crpimo od Boga. Nikada se ne pokolebajmo ljudskim procjenama. Tko je taj koji će nam odrediti jesmo li ili nismo po mjerilima ovoga ljudskoga prolaznog manijakalnog svijeta. Ne bojmo se biti Božji, snažni i kreposni. Kada te svlada tuga, nemir, razočaranje jer te je netko odbacio, povrijedio ne dovodi se na njihov nivo. Pred njima zašuti jer nisu dostojni ni tvoje blizine ni tvoje riječi. A to će ih najviše pogoditi. Nije važno što se oko nas dešava već ono što se u nama događa. A kada je Krist u tvom srcu nema straha ni bojazni jer u Bogu je naša snaga. Zato danas ozdravi od svih duševnih boli i budi slobodan u Božjoj slobodi ljubavi.
don Damir Bistrić
