Svake nedjelje razmatramo o otajstvenoj Božjoj prisutnosti u Njegovoj svetoj riječi koja nas ohrabruje za život. Nama vjernicima evanđelje je oslonac u životu koji nas kroz preispitivanje savijesti uvodi u misterij svakodnevnice koju otkrivamo i intezivno živimo.
Možda bismo se najradije s obzirom na to da današnje vrijeme vrvi od svakakvih znanja i mudroslovlja najradije isključili, no Evanđelje nam to ne dopušta. Ono nas želi zaintrigirati za sve veću brigu za svoj život, za otkrivanje Boga koji je bogat milosrđem i ljubavlju. Danas se ispred nas odigrava najdramatičniji susret u povijesti Izraela. Susret javnog grešnika s Bogom.
Iz ovog susreta mogli bismo izvući mnoštvo dobrih smjernica za vlastiti život. Dok smo prošle nedjelje imali ispred sebe Krista koji jasno diže svoj glas za svakog koji biva izvrgnut podcjenjivanju i vraća čovjeku izvorno dostojanstvo ljubljenog stvorenja Božjega, danas to isto stavlja na duhovnu razinu. Zakej čije ime znači „onaj koji je čist“ živi suprotno onom kako se zove. Doslovno takvi su i naši životi. U svakom trenutku imamo različite načine na koje se predstavljamo. Na svakoga koji nam je važan imamo svoj vlastiti sistem u kojem se svjetlu želimo predstavljati, a iza kulisa života stoji neki drugi ja koji ne odgovara ispravnosti realnog života. Takav način nas naprosto razdire jer ne živimo ono što jesmo.
Živimo ono što po nama drugi misle kako bi smo trebali. Zato taj zakejevski stav je za nas problematičan no u sebi ima putokaz. Čuo je da će njegovim krajem proći neki prorok za kojim ludi cijeli Izrael. Svi o njemu pričaju. Ma doista čudo neviđeno. Zar postoji takvo nešto na svijetu? Kažu da govori razumljivo. Kažu da nikoga ne osuđuje. Kažu da je dobar i da čini dobro. Kažu da liječi i da sve zna. Sve zna. I odlučuje se kao i svaki suvremenik, pa i danas, upoznati i otkriti tog čovjeka koji kaže da je moguće živjeti sveto, dobro, kvalitetno bez robovanja bilo čemu.
Taj isti Zakej koji je bio nadcarinik, sve svoje imanje stekao je na nepošten način koji su mu omogućili neku drugi koji su upravljali svijetom, a sav njegov svijet je bilo njegovo nepošteno imanje koje mu je bilo jedina utjeha i priznanje da je uspio u životu. Lako se nasamarimo i mi prihvatiti onaj način života u kojem nas više razumije naše imanje nego li naša okolina i naši bližnji. Što nedostaje tadašnjem svijetu nedostaje i danas. Svjestan je svega. Rulje koja bi mogla biti nasila prema njemu. Onako sitan. Odlučuje se i on sudjelovati u svem tom dočeku Sina Božjega. Ali kad si malen ne vidiš ništa. Nemaš nikoga da ti otvori dobar pogled prema onom što želiš vidjeti.
Penje se na smokvu i zbiva se susret. Susret pun sućuti i razumijevanja. To je trebalo ovom čovjeku. Zakeju siđi brzo danas ću kod tebe boraviti. Jer nema većeg poniznog stava već kad se čovjek pred Bogom prizna čovjekom jer je do sad igrao životnu ulogu boga. Božje blizina ne zbiva se za neke druge. Zbiva se na nas grešne. Jer što će Bog farizeju ko i nekim oholim kršćanima. Oni znaju što i kakav bi Bog trebao biti. Takvoj vjerskoj eliti, Bog je bio da ga se uhvati u riječi i djelu. Da ga mogu ogovarati. Provjeravati njegovo božanstvo. Utvrđivati je li poštovao ljudske izmišljotine. Svratio se u grešnika. Ajme. Užas. Zašto? Jer je narušio sav njihov pogled i kreacije. Jer su Božje napustili, a počeli štovati ljudsko. Ono što je Bogu mrsko kako kaže pismo. Blizina Boga koji dolazi u naše životne stvarnosti donosi preokrete u životu. Ispravljati neprevdu koju smo nanijeli kao i Zakej. Svjestan svoje slabosti i Božje svemoći u ljubavi započinje njegov novi život. Transformacija u vjernika koji je osjetio Božju ljubav. I koji nastavlja živjeti svakodnevno Božji poziv obraćenja.
Zakejev život je naš život. Usudimo se danas spustiti u razinu čovještva kako bi nas Bog uzvisio. Neka naša životna situacija ne bude naše opterećenje, već je darujmo Bogu da je izliječi svojom ljubavlju jer „Danas je došlo spasenje ovoj kući“ . „Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spastiti izgubljeno!“ Tebe traži. Mene traži. Otvorimo mu vrata svojih kuća neka uđe, pozovi ga, neka se molitva u njoj čuje i zahvaljivanje za sve što učini slugama svojim.
Don Damir Bistrić
