Svaki put kada iza vašeg „da“ izrečenog nekome stoji jedno unutrašnje „ne“ i obratno počinje jedna mala izdaja.
Izdaja sebe i drugoga. Kada kažete jedno, a mislite drugo, kada su vaše riječi tako blistave i sjajne da vam se svi dive, a iza njih ne stoje vaša djela, to je jedna mala izdaja. Izdaja stoji kada drugima date obećanje, potvrdu o svojoj vjernosti, dosljednosti, podršci a onda kada dođu vremena kušnje i krize skliznete i shvatite da to ne ide.
Izdaja ne počinje izvana, idaja počinje izuntra. Izdaja počinje kada prvo u sebi pogazite sve vrijednosti i principe u koje vjerujete, i kada mislite da vam Bog više ne treba. Izdaja počinje kada na mjesto Boga u svom životu stavite neke nevažne stvari i navežete se. Tada se počinjete pitate zašto ste odjednom postali zarobljeni mnogim negativnim navikama i ne vidite trenutak koji vas je doveo da vas život postaje samo trajanje, ali ne istinsko življenje.
Trenutak izdaje započinje tiho i neprimjetno i događa se u srcu. Kada u srce ugnjezdimo stvari koje nisu dobre za nas ali su našem pogledu ili egu zamamljive, tada te stvari počinju upravljati našim životom. Kada u svojim mislima počnemo sebe uvjerevati bez čega nećemo biti sretni i što nam sve treba da bi nam život postao uzbudljiv i prekrasan a onda na kraju shvatimo da su ostale samo ruševine od našeg života jer su nas one stvari potpuno ispraznile.
Koliko puta smo izdali druge bilo djelima, bilo negativnim riječima o njima, ogovaranjima i tračanjima, bilo samo u našim mislima. Tada smo izdali i sebe, izdali smo Božje dijete u sebi. Ali Bog nam uvijek prvi pristupa i daje novu šansu da krenemo ispočetka. Nemojmo je odbiti jer to je jedini pravi poziv na život, poziv koji nam nitko ne može dati i kojega ništa ne može nadomjestiti. Zatražimo oprost i ponovno se predajmo Bogu u ruke.
