U poplavi onoga što se danas naziva ljubav ponekad se zapitamo koliko se ta riječ može raširiti.
Što će sve ljudi staviti pod njen nazivnik samo da opravdaju sebe, da ostanu čisti i da ne moraju mnogo truda ulagati. Koliko će znakova za nju ljudi napraviti, koliko predavanja održati, koliko knjiga napisati da bi na kraju shvatili da je sve to samo jedan promašen pokušaj u kojem pokazuju ono što ljubav nije, umjesto ono što ljubav jest.
U Isusovu križu slika je prave ljubavi. Cijena žrtve koju ništa ne može nadomijestiti, nevidljivo za sve oči osim za oči srca, tiho u svom izrazu ali tako glasno u izgaranju sebe, trag ljubaznosti koji ostaje za sva vremena. U Isusovu križu slika je prave ljubavi. Snaga koja može pokrenuti sve uspavane duše, svjetlo koje ne blješti kao sjaj reflektora ali pokazuje put u daljinu, jedina promjena koja mijenja ovaj svijet na bolje.
U Isusovu križu slika je prave ljubavi. Poruka koja će tužnom donijeti radost, obeshrabrenom nadu, a nevoljenom ljubav. Mir je to koji će se zavući u svako srce i pokazati svakome koji brine da nema razloga za brigu ukoliko povjeruje u Njega. U Isusovu križu slika je prave ljubavi. Slika je to koja se ne može opisati riječima, ne može oslikati kistom, ne može dokazati argumetnima, ali je vidljiva u krvi koju je prolio za nas.
Zato svaki put kada govoriš o ljubavi, zastani i dobro razmisli nagrđuješ li tu riječ ili joj daješ ono pravo značenje. Ne žuri s obećanjima ljubavi prije nego što si spreman cijeloga sebe dati. I na koncu svu snagu za ljubav prema drugima potraži u njegovu križu, njegovoj blizini u molitvi, i vidjet ćeš koliko će te to promijeniti; poklonit ćeš se pred pravim značenjem te riječi jer ćeš shvatiti da je jedina i prava ljubav samo Bog.
