U ogromnim vjerskim ponudama današnjeg vremena ne može se a da se ne zalijepi nešto što drastično poremeti naš mir i radost života. Što nas dapače drastično udaljuje od smisla vjere i iskustva uskrsa.
Toliko se toga danas stavlja u usta Isusu. Svatko ima kao neku svoju viziju onoga što je živio, što je naučavao, što je činio. Mnogi bi vrlo rado htjeli Boga promatrati sa sigurne udaljenosti i za njim vrlo hitno posezati samo onda kad im treba. Stvarajući tako nekog Boga za hitne slučaje. U među vremenu su glasni, prazni, neostvareni, oštri, komentatori, kritizeri kojima je Bog, Crkva, službenici crkve vječni problem za njihove neriješene živote koje su potrošili na loše odigranoj lutriji sa ogromnim prokockanim ulozima. Na kraju krajeva živimo u nekom praznom vjerskom populizmu u kojem se lako oduševljavamo i sa najmanjim đavolskim zavođenjima velikih uvaženih teologa. Jer to tako lijepo zvuči i jer mislimo kako oni koji nam to govore doista imaju kredibilitet. No takvi kojima je bitno da ih mediji primijete i hvale daleko su od Krista i njegovog učenja. Svako malo iskoči neka objava ili pak kojekakvi mudroslovni nagovor koji u najmanju ruku zbunjuje vjernike. Zbunjuje one koji su ucijepljeni u Krista i nisu im potrebni loši eksperimenti koji nikada ne donose rezultate za dobar život vjere. Takvi koji se dodvoravaju novim silama, novim izmišljenim božanstvima da bi dobili svoju minutažu i bili hvaljeni samo su veliki znak da su nepotrebni i zavodnici, sluge đavla. A svojom izloženošću su samo bijedni pokušaji vlastite tužne neostvarenosti.
Nažalost ovo vrijeme koji ljubi kruha i igara, graha i afera samo je veliki pokazatelj na kojim temeljima laži i obmane leži sve. Ako se želi slijediti Krista tada nema jeftinog populizma. Populizam osobito vjerni kod Isus ne prolazi. Ako slijediš Krista svijet će te zamrziti. Oni koji su izloženi poradi vjere porugama, omalovažavanju, ignoriranju, progonstvu, ponižavanju radi Krista i njegove ljubavi taj je na pravom putu vjere. Prošle smo nedjelje čuli koliko je bitno slijediti Kristov glas. Oni koji znaju njegov govor koji poznaju njegov glas ne mogu biti zavedeni lakim i instant rješenjima tih nekih novih jadnika koji sebe predstavljaju kao spasitelje svijeta. Jedan je samo spasitelj a svi ostali su lašci, loši glumci u loše napisanim i insceniranim dramama. Ma koliko god titula uz svoje ime nosili ili koju važnu funkciju pa i Crkvi obnašali ostaju promašeni i neostvareni.
Kristu nisu bitna površna ljudska dodvoravanja. Medijske izloženosti. Popularnost ideja. On se ne služi ustaljenim sistemskim metodama zastrašivanja svojih neistomišljenika. Njemu nije do toga da nekom utjeruje strah ili nabija komplekse ili pak da nekog etiketira da bi ga se ušutkalo. Da bi se sakrilo istinu a ljubilo izmišljene hvalospjeve. Na kraju krajeva svi oni koji nose strah u sebi od svojih dijela na izvan su uzastopnim izrugivanjem od Krista napravili karikaturu kako bi se mogli sakriti od svojih nemirnih savjesti. No Krist u sebi nosi snagu milosti ljubavi. Snaga ljubavi istine koja sve zasjenjuje. Koja sve na kraju osvjetljava i svatko onaj koji slijedi Krista ima život. Sami apostoli imaju problema sa finim istančanim populizmom. Nadmetanjem svoje ograničenih mozganja sa Božjim svemoći. Svi smo mi uvijek prepuni pitanja. Ta naša pitanja postavljamo eto samo zato da ne bi smo bili u tim nekim relacijama izolirani. Drugačiji od drugih. Jer ako u društvu ne kažeš koju pametnu tada kao da se ništa nije dogodilo. „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!“
Usprkos svih stvarnost koje prolazimo kad stavimo svoje pouzdanje svoj život u Boga i njegove ruke tada je naš život blagoslov. Tada se događaju snažni Božji zahvati u kojima svakodnevno možemo promatrati Božja djela na nama. I premda se sve oko nas rušilo. I ma koliko sve oko nas stalo protiv nas. Bog je uz nas. Bog sa svojom svemoći stoji kao snaga, štit i obrana u svakom životnom izazovu, u svakoj poteškoći, u svemu što nam proizvodi neizvjesnost i strah. Vjera je najsnažnija obrana u životu. Poteškoće, težine sve oko nas ostat će tu ali s Bogom sa njegovom prisutnošću sve se nadilazi. Zato nam je doista nepotrebno zabrinjavati se. Uvijek je dobro vidjeti situaciju. Kad je detektiramo i kad znamo što joj je uzrok znamo kako ćemo je nadići. S Kristom. Kad znamo kome smo povjerovali. Onda se lako uputiti putem jer On je put, istina i život. Sa strahom se teško ide Kristovim putom. Sa strahom se ne može vjerovati u dobrotu. Ali ispred nas je Krist. Ljubav i život. I samo onaj koji to prihvaća kreće prema pravom Isusovom putu. U svakom trenutku Krist stoji ispred nas kao snaga u ovom vremenu neizvjesnosti.
Zato se otvorimo milosti njegovoj. Ohrabrimo se iz dana u dan ići putem Kristovim. Putem kojim je osigurana njegova podrška njegova prisutnost. Put na kojem je on s nama uvijek suputnik. Neka ovo sveto vazmeno vrijeme u kojem kušamo snagu Kristove ljubavi neka nam se ne dogodi kao apostolima koji su gledali samo površinski. „Toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?“ Rastimo s Kristom. Upoznajmo ga. Vjera podrazumijeva smjelost, odvažnost, hrabrost koja razoružava strahove. Kada nam Bog postane i prevencija i lijek, svi će naši strahovi prestati. Ali mu trebamo dati prostor, otvoriti Mu se. Svu svoju sigurnost staviti u Njegove ruke. Umjesto da puštamo da nas vode strahovi, zamolimo Boga za vodstvo, prepuštajući sebe u ruke Boga živoga. Isus nam pomaže pobijediti i najveći strah – strah od smrti – koji je u temelju svih ostalih strahova: U kući Oca mojega ima mnogo stanova. Gospodine ti koji si izvor radosti i ljubavi vodi nas putem istine i života da te svakodnevno prepoznajemo i svoj život snagom tvoje milosti bogatimo.
don Damir Bistrić
