Uzmimo vrč svoje praznine i donesimo ga pred Isusa da ga napuni živom vodom!

Korizma je vrijeme kada razmišljamo o bitnim stvarima našega života. A bitno je moguće iskusiti u susretu s Isusom koji nas iz ljubavi, bez prisile i zavođenja, potiče na obraćenje.

Današnji nam odlomak Ivanova evanđelja oslikava jedan takav susret. Samarijanka spoznaje bitno. Spoznaje sebe i svoga Spasitelja.

Sve je započelo kako vjera obično i započinje od žeđi, od razgovora o onom svakodnevnom. Isus je osjetio da je ova jednostavna žena, grješnica s krčagom u ruci, spremna postati izvorom vode. Spremna je naučiti najvažniju lekciju, lekciju životne mudrosti. Događa se duboki susret dviju žeđi. Došla je zahvatiti običnu vodu a utažila je žeđ za živim Bogom.

Kad se u srcu susretnu milosrdni Bog i raskajani čovjek, u čovjeku se rađa vjera. Vjera u Boga i u novi početak, u promjenu života.  I ne povjerova samo ona nego i mnogi njezini susjedi koje je ona privela k Isusu. Samarijanka je  izraz i slika čovjeka. Čovjeka koji je žedan Boga. Ako ne pronađe oazu zdenca Kristova, cijeli će život besciljno lutati pustinjama svojih traženja s krčagom u ruci. Isus dolazi u podne na zdenac. U središte našega dana, našeg posla, naše zauzetosti. Želi rasvijetliti naš dan. Želi nam pomoći  da upoznamo sebe, pokazati da svjetlo u kojem živimo ne obasjava već zasjenjuje put kojim hodimo. Da zdenci, bunari koje smo sami iskopali ne drže vodu. Zatvaramo danas oči i zatiskujemo uši pred istinom vlastita bića i života. A ljudsko srce je žedno života i sreće i nemirno je dok ne pronađe gdje bi otpočinulo. Nema dvojbe da svatko teži za bitnim smislom života. Svatko je žedan onog što će ga osmisliti i zasititi. Zato je voda sveta u svim u svim traženjima. Kroz simboliku vode izrečena je cijela povijest ljudskog traženja i vjerovanja. Svi su naši promašaji na toj liniji. Možemo reći da su svi naši grijesi potekli iz želje za vječnim ili privremenim napitkom. Ljudsko traženje da nam se ne dogodi lutanje. Ovo uzaludno življenje, u svjetlu Njegove riječi, najprije upoznajmo sebe. Tko sam to ja danas? Ja vjernik? Tko je za mene Isus Krist? Na kakvim studencima i kakvom vodom krijepim svoju dušu i srce?

Krist nam nudi svoju vodu. Vodu života koja utažuje svaku žeđu i svaku potrebu ljudskog srca. Nudi nam po svome Duhu svoju Istinu, i daruje nam svoju Ljubav. U dubini našega bića, u dubini naše duše nalazi se izvor žive vode. Ne prepoznajemo ga danas zbog svoje površnosti. Ne zaustavljamo se. Ne osluškujemo svoje srce a za iskustvo žive vode nije dovoljan samo razum već i srce. Premalo računamo s Njime, skoro ga ne primjećujemo. Imamo često krive predodžbe o Njemu. Doživljavamo ga kao stranca, a ne kao odgovor neba na naše životne čežnje i želje. 

Možemo mi čak i poznavati teoriju Isusove vode. Možemo živjeti u nekakvim kršćanskim tradicijama. Ali dok se god ne napijemo žive vode Isusa Krista, i ne poklonimo mu se u duhu i istini a ne u nekakvim svojim fantazijama usprkos svemu ostat ćemo žedni. Ili još gore bit ćemo privedeni žedni preko vode!

Ne bojmo se ako Bog nešto i zatraži od nas, jer se tako sprema dati čovjeku neizmjerno više. Pristupimo bez straha svetim stvarnostima na kojima se napajamo, ispovijedi, molitvi, Božjoj riječi, Euharistiji. Jer nas Isus čeka ove korizme, ove nedjelje i ovog časa. Uzmimo vrč svoje praznine i donesimo ga pred Isusa da ga napuni živom vodom.

U uskrsnoj noći bit ćemo pitani: «Kršćanine vjeruješ li»? Očito je da se iznova moramo pripremiti za odgovor na to pitanje. Stoga pođimo danas sa Samarijankom na vodu života i zahvatimo vode žive da možemo živjeti vječno i konačno naučimo lekciju životne mudrosti. Amen!

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 38 = 48