Za svaku obitelj u Izraelu koja nije imala potomstvo govorili su da je prokleta. Neplodnost je bila prokletstvo. Zaharija koji je spadao u pleme Levijevo, pleme svećenika to je podnosio još teže.
Svakodnevno biti uz Boga, biti u njegovoj službi a u ljudskim očima gledati prezir i procjenu proklestva zbog neplodnosti nije bilo lako nositi. Dugo je godina prolazilo i svaki dan je bio mučenje. Nije on želio da nitko nosi njegov teret ali je gaijo nadu da će netko bar malo razumjeti njegovu životnu situaciju. Samo onaj koji je pritisnut istom nedaćom zna što prolazi onaj koji pati. Naše vrijeme je vrijeme pandemije bolesti neplodnosti u kojem se mnogo parova današnjice bore kako bi dobili potomstvo. Nije to lako podnositi. Život je dar. Dijete je dar.
Zaharijina molitva je uslišana. Njegova neplodnost bila je priprema da njegovo čedo bude nazirej. Božji odabranik. U svojoj vjeri ma koliko se god to trsili ostali smo neplodni. Na nijednom koraku više se ne može primijetiti vjernik. Utopljeni smo u masi. Nitko se ne želi eksponirati. Mnogo je onih koji su glasniji radi svojih etiketiranja nego vjernici sa svojim svjedočanstvom. Svatko siplje drvlje i kamenje na Boga na Crkvu na službenike crkve ali kad zagusti kao trebalo bi se sve to zaboraviti. Sve se u životu varti kad tad. Svaka suza, ako si nekog rasplakao. Svaka uvreda, svaka bol duše. Svaki onaj koji se ostavio vjere, izrugivao je, ponižavao, premda ima sve papirnato sređeno kao vjernik je da bi ponovno postao član zajednice vjernih ima ispred sebe javno pokajanje pred zajednicom bez pokajanja nema zajedništva ni s Bogom ni s onima koji vjeruju. Poradimo na svojoj vjerskoj neplodnosti.
Vratimo molitvu u svoje živote. Molitva oblikuje i stavove i život. Molitva vodi putem istine i pravde. Neka Gospodin zaživi u nama. Neka skine sramotu naše nevjere i neka nas odjene posvetnom milosti ljubavi.
don Damir Bistrić
