Potreban nam je dar razuma u ovom svijetu koji ponekad izgleda tako apsurdan i kontradiktoran u onome što vidimo i onome što se iza toga nalazi.
Potreban nam je dar razuma da imamo jedno čvrsto uporište i jasan put pred sobom, da ne skrenemo u neke zablude koje se na svakom koraku nude, ili se izgubimo u nekoj fikciji koja se prikazuje istinom. Potreban nam je taj dar Duha Svetoga da u svijetu oko sebe znamo da smo u konačnici u rukama dobroga Oca, koji nas kroz sve to vodi naprijed prema konačnom zajedništvu sa sobom.
Koliko je nekada nelogičnosti, nepravde i nerazuma u svim porama osobnog i zajedničkog života, da se zapitamo kako možemo biti sigurni i zaštićeni od svih laži i prevara, od svih podmetanja i izdaja. Čovjek se nekada začudi koliko je samo nerazumnosti i u njegovom vlastitom ponašanju, pogotovo kada vidi da donosi odluke koje ga zapravo ponižavaju, povrijeđuju njegovo dostojanstvo, uzimaju njegov mir i čine nesretnim, a sve zbog vlastitog ega.
Potreban nam je dar razuma da znamo kako se ophoditi sa ljudima. Ljudi nas često povrijede, a onda se ponašaju kao da smo mi to njima učinili. Ponekad tolerirate sve ono što vam govore i čine, trpite nepoštivanje, a oni vas smatraju pomalo glupastima jer im dajete šansu, jer vjerujete u njihovo bolje lice. Potreban nam je dar razuma da ne djelujemo samo na temelju trenutnih emocija povrijeđenosti, već da gledamo širu sliku i svijet iz Božje perspektive.
Potreban nam je dar razuma da shvatimo da naši problemi nisu trajni, već da će proći kao što sve prolazi i da samo trebamo izdržati, i ne predati se. Potreban nam je dar razuma da shvatimo koliko je prema drugima potrebno, ne samo biti razuman, već pokazivati i osjećaje da bi se osjetili voljenima i prihvaćenim, i da bi nam zajednički život bio bolji. Potreban nam je dar razuma da shvatimo da je cijeli naš život jedna velika škola, u kojoj svakoga dana učimo kako zajedno živjeti, upoznati Boga, međusobno se ljubiti i k Njemu doći.