Molitva je u svojoj biti nešto toliko jednostavno i veliko, i ne može se zamijeniti ni sa čim drugim.
Ona je razgovor s osobom koju voliš i koja voli tebe, razgovor s Bogom. A odnos ljubavi prema Bogu je onaj odnos koji mijenja, preobražava čovjeka i ne ostavlja ga više istim. Molitva je jezik promjene čovjekova srca. Koliko je topline i nježnosti u odnosu dvije osobe koje su u nekoj šetnji ili koje sjede prirodi ili nekom kafiću i satima razmjenjuju svoje misli i osjećaje, a koliko je tek topline i nježnosti u odnosu čovjeka i Boga.
Mnogi ljudi vole stajati iznad drugih i pokazati se kako su u pobožnosti ispred ili iznad njih. Neki cijeloga života svoj duhovni život promatraju kao neko kazalište u kojom se teatralnom svečanošću i ozbiljnošću recitiraju molitve. No molitva se ne izgovara, ona se živi, te ukoliko se ne živi ona i ne postoji. Nemaju težinu one puste riječi, izričaji i hvalospjevi ako osoba koja ih izgovara, ne čini to sa svim svojim srcem, i ne suobličava svoj život po toj riječi.
Sve tajne svijeta i života stavio je Bog u jednu posve jednostavnu stvar a to je molitva. Rješenje svih naših problema, iscjeljenje svih naših bolesti, odgovori svih naših nedoumica nalaze se u posve jednostavnoj stvari a to je molitva. Ali pitamo se zašto to ne ide onako kako mi očekujemo i želimo. Zato što ključ te molitve nije u rukama našeg uma, naših fizičkih, mentalnih ili emocionalnih sposobnosti, već u rukama vjere.
Odgovor je posve jednostavan. Treba li ti nešto tada ćeš to nešto i tražiti, no ako ne vjeruješ da ti to ta osoba može dati tada nećeš niti tražiti. Tako jednostavno, a mi smo to tako zakomplicirali. Onaj koji ljubi ne komplicira, komplicira samo onaj koji se pretvara i ima neke druge interese. Ukoliko doista vjerujemo Bogu, naša molitva neće biti neki formalizam već iskreni i istinski razgovor s njime u ljubavi.
