Ono što nemaš ne možeš ni dati. Ono što nisi proživio ne možeš ni živjeti.
Kraju smo sa našom duhovnom pripravom za Božić. Zadnji su trenuci svetog vremena došašća. Vrijeme se približilo. Rođendan Isusov je na vratima. Naporno smo koristili ovo vrijeme kako bi se dogodio snažan događaj Božje prisutnosti u našem životu. S Bogom smo se budili ustajali na zornice sve činili kako bi ovi dani koji slijede bili naš novi početak za život svetih.
Biti svet je poziv kršćana. To ne znači da se svetost sastoji o kojekakvim vanjskim manifestacijama. Ona nam je put kojim nam je ići u mukotrpnim radu na sebi. Zato je ovo sveto vrijeme toliko dragocjeno. U životu puno puta čujemo da je naš odnos s Bogom na razini pokaži mi pa ću vjerovati. No Božji su putovi drugačiji i uvijek su na visokoj razini vjeruj pa ću ti pokazati. Iz vjere se sve rađa. Vjera sve otvara. Vjera čini čuda prihvatljivim. Po svojoj prirodi smo ljenjivci što se tiče vjere ali i svega ostaloga. Probleme ne rješavamo samo ih gomilamo. Onda kad ne uspijevamo ništa riješiti kad se toliko zakompliciramo u svemu onda se to odrazi na svakom dijelu našeg života. Tada je lako zapasti u sve moguće poroke kojima ovim svijet i onako preobiluje. Neprestano potiskivanje i zanemarivanje duhovnog života svakog dovodi do razočarenja. Rekao bi Sigmund Freud: „Potisnute emocije nikad neće umrijeti. One su sahranjene žive i pojavit će se kasnije na puno gori način.“ Bijeg od grijeha se uvijek podsvjesno vraća.
Zato nam je i potrebna korjenita promjena života. Negiranje potrebe za obraćenjem nas samo potiskuje u ponor neostvarenosti, vječne zabrinutosti, trajnog nezadovoljstva. Bog dolazi, onaj koji oduzima grijehe svijeta ulazi ponovno u ovu našu suznu dolinu. Dolazi da nas spasi da raskine okove robovanja grijehu i navezanosti na zlo. Dolazi uništiti smrt. Toliko nam je malo potrebno u životu da bi naš život bio blagoslovljen i ostvaren. Uđimo smijelo u otajstvo Božjeg rođenja. Ne povodimo se povodljivom svijetu koji ima neke svoje postulate u kojim svaki od nas je samo potrošna roba. I onako nas svi promatraju kao broj.
Broj si kad dođeš u liječnika. Broj si na radnom mjestu. Broj si u svim domenama svoga života. Svatko nas samo na taj način definira, broj, uzmi broj. Izgubljeno čovještvo i osobnost samo nas je još više uvlače u besmislenost koja se živi. Zbog toga smo se i otuđili. Više nitko nikog ne želi susresti sa ljubavlju i otvorenošću. Bogu nisu bitni brojevi. Bog dolazi svakom od nas osobno, imenom koje nosimo. Svakom od nas pristupa na način na koji je samo primjeren nama. Ne boji se dotaknuti ni jedan dio našeg života, naše patnje, naše boli, naše dobrote, naše radosti. To je naš Bog kojeg blagoslivljamo danas skupa sa Zaharijom u snazi spoznanija kolika je Božja ljubav. Skupimo hrabrosti, za svoj život se izborimo. Za život koji ima svoj stav svoju osobnost svoje uvjerenje svoju vlastitost. Otvoreni duh nam otvara tu mogućnost.
Danas se otvorimo zahvatu Boga koji vraća naše dostojanstvo. Koji nas vraća na put života milosti. Danas je taj dan u kojim možemo zaći u svetost. U jednom se danu rodiš. U jednom danu umreš. U jednom danu se zaljubiš. U jednom danu upoznaš osobu koja ti promjeni život. U jednom danu progledaš. Neka to bude danas. Život se ne živi kako bi zadivio druge. Već da tvoj život odiše mirom radošću i da budeš ispunjen. Onaj koji te voli on ne traži savršenstvo već te ljubi kakav jesi. Bog te ljubi neizmjerno pruži mu ruku i kreni u novi bolji sveti život blagoslova. „Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!“
don Damir Bistrić
